SINDIKAT ZNANOSTI I PREPOROD USKLAĐENO DJELUJU VEĆ DVIJE GODINE. TOJ SE SURADNJI KRAJEM 2024. PRIDRUŽIO I NEZAVISNI SINDIKAT ZAPOSLENIH U SREDNJIM ŠKOLAMA HRVATSKE.
Nakon Izborne skupštine Sindikata u studenome 2024. kao novoizabrano vodstvo, a i na tragu onoga što smo i predizborno obećavali, odlučili smo promijeniti smjer djelovanja i priključiti se aktivnostima druga dva obrazovna sindikata, u njihovim nastojanjima da aktivno promijene položaj obrazovanja i znanosti, posebno u odnosu prema dvjema uredbama proizašlima iz novog Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (prosinac 2023.) – kolokvijalno rečeno, Uredbom o koeficijentima i Uredbom o ocjenjivanju (ožujak 2024.). Tri su obrazovna sindikata prvi put zajednički nastupila na Adventskom prosvjedu 14. prosinca 2024. godine, na kojemu smo unisono istaknuli zahtjev da se obrazovanje i znanost izuzmu od ocjenjivanja, na način kako je to predviđeno Zakonom o plaćama, i da se koeficijent nositelja zanimanja 2,01 mora mijenjati, a posljedično i svi drugi koeficijenti. Od tada pa do danas zajednička suradnja rezultirala je mnogovrsnim aktivnostima – štrajkom u ožujku i travnju 2025. godine te još dvama prosvjedima, prvi 9. svibnja 2025. na Trgu bana Josipa Jelačića i drugi na Europskom trgu 21. ožujka 2026., a podržali smo i prosvjed sindikalnih središnjica u travnju ove godine. Nakon gotovo trogodišnjeg pasivnog i netransparentnog djelovanja bivšeg čelništva, suradnja s drugim obrazovnim sindikatima bila je logična i držim da takva suradnja nema alternativu. Nažalost, nisu svi obrazovni sindikati to prepoznali pa Vlada i resorno ministarstvo vješto koriste ovu situaciju, koja nas objektivno jako slabi. Pravo je pitanje, jesu li se ova tri sindikata borila samo za svoje članove ili smo tražili benefite za sve zaposlene u sustavu obrazovanja i znanosti, pa onda posljedično i za članove drugih sindikata. Mislim da će svatko objektivan i odgovaran sebi lako odgovoriti na to pitanje.
ŠTO U TOJ SURADNJI OCJENJUJETE POZITIVNIM, A GDJE IMA PROSTORA ZA NAPREDAK?
Već je suradnja ovih triju obrazovnih sindikata sama po sebi veliki uspjeh, nešto što u ovom formatu nikada nismo imali i, rekao bih, veliki zalog za budućnost djelovanja obrazovnih sindikata, a posljedično i cijele sindikalne scene. Ne smijemo nikada smetnuti s uma da su upravo obrazovni sindikati oni koji u sebi nose najveći potencijal za pokrenuti društvo u cjelini. Toga je zasigurno svjesna i Vlada, pogotovo kada su opstruirali naše djelovanje tako da su nam proglasi prosvjed nesindikalnom aktivnošću i kada su uzimali dnevnice za dane provedene u štrajku. No htio bih ovdje posebno istaknuti zajedničku suradnju Preporoda i Nezavisnog – naši su odnosi desetljećima bili opterećeni neslaganjima, prijeporima i svađama, no kroz aktivnosti tri obrazovna sindikata uspjeli smo sve to prevladati i podrediti zajedničkoj suradnji i borbi za bolje obrazovanje i znanost. Sve je to rezultiralo aktivnostima koje nikada do sada nismo na taj način imali, bili smo u svemu sinhronizirani, sve odluke donosili smo propitujući sve aspekte i mogućnosti u datom trenutku, zajednički smo u hodu prilagođavali svoje djelovanje, a o svemu je uvijek odlučivao tzv. trust mozgova sva tri sindikata. Naknadna pamet uvijek kaže da se ponešto moglo i drukčije, no sve je, odgovorno tvrdim, rađeno u najboljoj vjeri i s najboljim namjerama. Dakako da prostora za napredak uvijek ima, pogotovo na terenu i u nekim sitnim ”rukavcima neslaganja” pojedinih naših članova i povjerenika, no mislim da smo u ovih godinu i pol napravili golem iskorak. I da nema natrag nego samo naprijed, kroz daljnju zajedničku suradnju. Tko nema sposobnost ili kapacitet da vidi koje sve benefite takva suradnja donosi, ne bi trebao biti povjerenik bilo jednog bilo drugog sindikata. U našim organizacijama trebaju nam ljudi koji imaju sposobnost okupljanja, a ne oni koji žive i rade za svoje sitne, sebične osobne interese.
NOVI JE “KURS” VAŠEGA SINDIKATA DOVEO DO RAZLAZA SA SREDIŠNJICOM UNUTAR KOJE JE ON DJELOVAO DESETLJEĆIMA. KOJA JE POZADINA I KOJE SU POSLJEDICE PREKIDA TE SURADNJE?
Više od 20 godina bili smo član središnjice, Matice hrvatskih sindikata, Da se ondje nešto čudno događa, bilo je jasno već onda kada je iz nje isključen Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja. Kao članovi Središnjeg odbora, o tomu nismo dobivali puno informacija, niti smo znali koji je pravi razlog izbacivanja Sindikata znanosti, samo smo o konačnoj odluci bili šturo i jednostranim tumačenjem obaviješteni. Naravno, da smo kao novo vodstvo i kao još uvijek aktivni član Matice, od predsjednice Matice zatražili odgovor i na to pitanje, kao i na neka druga pitanja, poput toga koji joj je i kakav stav primjerice o ocjenjivanju i o visini koeficijenata. U prvom navratu rečeno nam je da ćemo svakako na tomu zajednički raditi, no kada smo transparentno najavili da ćemo ići u suradnju s druga dva obrazovna sindikata i tražili potporu za daljnje aktivnosti, ne samo da potporu nismo dobili nego su svi sindikati udruženi u Maticu otvorenim pismom osudili našu odluku. Kap koja je definitivno prelila čašu bila je kada je u Maticu primljen novoosnovani obrazovni sindikat naše bivše čelnice. Tada je postalo jasno da nam članstvo u toj središnjici više ne može koristiti, a dakako da nismo htjeli više biti ”korisne budale” i svaki mjesec plaćati pozamašnu članarinu središnjici koja ne stoji iza nas. Treba naglasiti i da je odluku o iščlanjenju iz Matice hrvatskih sindikata Središnji odbor donio jednoglasno. Posljedice svega bile su vrlo razvidne tijekom naših aktivnosti, kada je predsjednica Matice, ničim izazvana, u javnom prostoru potkopavala naše aktivnosti govoreći da su naši zahtjevi neutemeljeni, a naš štrajk nelegitiman i jedan od najneuspješnijih, valjda otkada je sindikalnog svijeta i vijeka. Ne treba vaše čitatelje podsjećati koliko smo puta iskreno pozivali najveći obrazovni sindikat da nam se pridruži. No do te suradnje nikada nije došlo, dapače, čelništvo tog sindikata radilo je sve i na način da su nam više puta odmogli nego što su to zajedno napravili Ministarstvo i Vlada.
O OSNOVICI I KLJUČNIM MATERIJALNIM PRAVIMA OBRAZOVNI SINDIKATI PREGOVARAJU S OSTALIM SINDIKATIMA JAVNIH SLUŽBI. ZAŠTO SINDIKATI JAVNIH SLUŽBI NISU USPJEŠNIJI U PREGOVORIMA?
Jedanaest je reprezentativnih sindikata javnih službi koji zajedno nastupaju prema Vladi i pregovaraju o materijalnim pravima, prvenstveno o visini osnovice, ali i svim drugim pravima pa i onima koje još nemamo, poput toplog obroka. Već drugu godinu zaredom epilog pregovora za Dodatak TKU je isti – sindikati javnih službi ništa s Vladom nisu potpisali, premda su prošle godine neki to htjeli, ali nisu mogli jer su sva četiri obrazovna sindikata odbila ponudu. Ukratko, neuspješni smo jer smo nesložni, a druga strana to onda itekako koristi jer joj u biti trenutačno odgovara da se pregovori razriješe dogovorom s praktički jednim kooperativnim državnim sindikatom. Zadnji dogovoreni rast osnovice od 1 + 1 + 1 posto (na godišnjoj razini niti 3 %) ni izdaleka ne prati rast troškova života i ne pokriva rastuću inflaciju nego upravo suprotno, ruši cijenu rada i kupovnu moć svih zaposlenih u državnoj i javnim službama. Oni koji su tako nešto potpisali trebali bi prvenstveno svojim članovima odgovoriti zbog čega su pristali na takve mrvice s Vladina stola. Naša tri obrazovna sindikata i po tom su pitanju bila inicijatori aktivnosti prema Vladi, s ciljem da se osnovica indeksira i da se barem tako u nekoj mjeri sačuva dostojanstvo i standard zaposlenih u javnim službama. Nažalost, nakon teško dobivenog konsenzusa svih 11 reprezentativnih sindikata da se uputi dopis Vladi i Ministarstvu rada sa zahtjevom za hitnim izmjenama i dopunama TKU-a, nakon održanog sastanka nije bilo daljnje volje niti snage za zajedničke aktivnosti ili akcije. Osobno, dojma sam da pojedini sindikati svoje partikularne interese pretpostavljaju zajedničkoj dobrobiti. I koriste kanale preko ”svojih ministara” da se nešto ušićari ispod stola, pa i nauštrb drugih sindikata, posebno obrazovnih. No o tomu će doći vrijeme da se progovori. Dakle, tako ”raspršeni” reprezentativni sindikati javnih službi ne mogu ništa puno napraviti sve dok jedan državni sindikat ima moć da odlučuje uime svih ostalih i sve dok se ne stvori šira svijest kod pojedinih sindikalnih čelnika i čelnica da jedino zajedno i bez fige u džepu možemo nešto postići.
SREDNJOŠKOLSKI JE KOLEKTIVNI UGOVOR ISTEKAO PRIJE ČETIRI GODINE. ZAŠTO NOVI GRANSKI KOLEKTIVNI UGOVOR JOŠ NIJE SKLOPLJEN?
Mislim da nikada ovako dugo nismo bili u ovakvoj situaciji, da nemamo ispregovaran i potpisan novi srednjoškolski kolektivni ugovor (GKU) nego se sva prava i dalje primjenjuju odlukama Vlade. Dakle, do daljnjega ovisimo o ”dobroj volji” i procjenama koliko Vladi takvo stanje treba i odgovara. Treba ovdje jasno reći da niti jedna javna služba nema nove granske ugovore, tako da obrazovanje i znanost tu nisu usamljeni. Procesi pregovaranja formalno su ponovno pokrenuti, pregovarački sastanci se periodično održavaju, no na njima je, barem kada je riječ o pregovorima za srednjoškolski ugovor, evidentan izostanak volje druge strane da se ozbiljno i odgovorno pregovara o ugovaranju novih materijalnih prava i poboljšanju postojećih. Na početku smo drugoj strani predložili da prvo pregovaramo tematski, o konkretnim materijalnim zahtjevima, primjerice plaćanje dežurstava na ispitima državne mature (što je i jedna od točaka potpisanog Sporazuma od prošle godine), no Vladini pregovarači nisu htjeli ni čuti za takav pristup pa ćemo opet po redu, članak po članak. Pravo je pitanje, na koje također nismo dobili odgovor, a u svjetlu ovih nedavnih Vladinih mjera za zauzdavanje inflacije (čitaj, stop rastu osnovice u javnom sektoru!), ima li dakle u tom kontekstu državni tajnik Stipe Mamić uopće ovlasti da nešto materijalno dogovara ili je riječ o kupovanju vremena i stvaranju impresije da, eto, socijalni dijalog ipak nije mrtav. Tu ni mi sindikati nismo imuni na kritike i legitimno je pitanje zašto pristajemo na takvu nemuštu igru. Odgovor je jednostavan: dok god Vlada zna da sindikati nemaju dovoljnu snagu na terenu, a snaga svakog sindikata leži u nezadovoljnim i motiviranim članovima, do tada ćemo morati ovako plivati. No kako kaže ona mudra narodna, ”ničija nije dovijeka”. A do tada moramo ustrajati u zajedničkoj suradnji jer, kako sam već više puta rekao, suradnja nema alternativu.
Napomena: Razgovor izvorno objavljen u Glasilu Školskog sindikata Preporod, br. 188, lipanj 2026.
