Kolegice i kolege, članovi i nečlanovi!
Obraćamo vam se nakon što su iza nas dva organizacijski zahtjevna štrajka i neposredno prije prosvjeda koji pripremamo za 25. travnja. Iako su sudjelovanjem u štrajkovima desetci tisuća radnika u školama, na fakultetima i znanstvenim institutima pokazali da stoje iza zahtjeva tri obrazovna sindikata, vladajući su još uvijek neumoljivi, ne žele sjesti s nama za stol i dogovoriti rješenje za jedan od tri naša materijalna zahtjeva – povećanje naših plaća bilo kroz osnovicu ili kroz linearno povećanje koeficijenata ili ugovaranjem privremenog dodatka.
Prema našem se štrajku Vlada ponijela grubo i pristrano. Grubo zato jer je sudjelovanje u štrajku bezobzirno kaznila uskratom dnevne zarade štrajkašima, ali i zato jer je miniranje štrajka nagrađeno tzv. fuksicom. Pristranost je vlast pokazala tako što je ranije platila vrijeme provedeno u nezakonitom štrajku radnicima u pravosuđu. Vlada je očito odlučila strogoću trenirati nad učiteljima, nastavnicima, profesorima i svima koji rade u obrazovanju i znanosti.
Što nam je, kolegice i kolege, činiti dalje? Pred nama su dvije mogućnosti.
Prva je da pognemo glavu i priznamo sami sebi da smo u ovom sukobu bili preslabi, a vlast prejaka. Odustajanjem od daljnje borbe priznali bismo da vlast nije pogriješila kada je kroz nove koeficijente obezvrijedila posao radnika u obrazovanju i znanosti. Osim toga, našim bi povlačenjem pred vladajućima oni ostali vjerojatno na duže bez važnog izvanstranačkog korektiva.
Druga je mogućnost da zbijemo naše redove i nastavimo dalje sa započetom akcijom. Broj sudionica i sudionika u provedena dva štrajka potvrđuje nam da nas ima dovoljno i da smo dovoljno snažni da ovu našu akciju uspješno privedemo kraju.
Zašto vjerujemo da ćemo novim prosvjedom na Jelačiću, posjećenijem od prijašnjih, postići ono što nismo uspjeli štrajkom upozorenja i cirkularnim regionalnim štrajkovima?
-
-
-
-
-
- Zato što je štrajk akcija koja ostaje unutar zidova ustanove i samim time vlast ne osjeća dovoljno pritisak koji se štrajkom radi. Štoviše, štrajk je akcija koja vladajućima omogućava da besramnim smanjivanjem broja štrajkaša odvlači pažnju od sindikalnih zahtjeva.
- Zato što se prosvjedom, osobito dobro organiziranim i ispravno tempiranim, šalju ton koji je nemoguće utišati i sliku koju je nemoguće zasjeniti, o razmjerima nezadovoljstva radnika konkretnim potezima vladajućih, radnika koji su spremni, žrtvujući se, boriti i izboriti sami za sebe.
- Zato što prosvjed brojem onih koji su mu se odazvali šalje poruku ne samo o snazi onih koji su u našim dosadašnjim akcijama sudjelovali nego se šalje i poruka o odlučnosti da će sindikati s pritiskom nastaviti i dalje.
-
-
-
-
Naša borba, kolegice i kolege, u ovom trenutku izgleda kao sukob Davida i Golijata. U našoj borbi mi nemamo nikoga uza se osim sebe samih. Naša su tri sindikata oslonjena na vas, a vi se pouzdajete u svoje sindikate.
Ako svatko od nas u ovoj borbi pruži svoj maksimum, dosad je to značilo sudjelovati u štrajku, a 25. travnja to će biti dolazak na prosvjed u Zagreb, mi ćemo naše ciljeve ostvariti ili se njihovu ostvarenju još više približiti. Velikim ćemo prosvjedom na Jelačiću vladajućima napokon omogućiti da nas „prebroje“, ali i sebe učvrstiti u vjeri da nema toga što ne možemo postići ako znamo što hoćemo, ako smo jedinstveni i ako vjerujemo jedni drugima.
Ako svatko od nas, kolegice i kolege, tko je sudjelovao u štrajku dođe i na prosvjed, nema te vlasti koja će i dalje moći ignorirati naše zahtjeve.
Zato kada ako ne sada? I tko ako ne mi?!
Nakon što smo zajedno bili u dva štrajka, budimo 25. travnja zajedno i na Jelačiću.
Vidimo se!
Zrinko Turalija,
Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, v. r.
Matija Kroflin,
Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, v. r.
Željko Stipić,
Školski sindikat Preporod, v. r.
