Iza nas je još jedna turbulentna nastavna godina, pogotovo za sve vas koji radite u strukovnim školama. Modularnu nastavu teško je podvesti pod neki univerzalni hodogram aktivnosti jer svaka se škola dovija na svoj način kako doskočiti reformskim izazovima. Na ravnatelje je svaljena najveća odgovornost, a o njihovoj sposobnosti menadžeriranja, ili bolje rečeno čarobiranja, ovisi provedba nedomišljene reforme. Puno toga radi se u hodu, a oni koji pritom najviše stradavaju svakako su satničari, koji su od polugodišnjih i godišnjih projekcija rasporeda prisiljeni raditi gotovo pa ”tjedne kombinacije”. Norma rada tih kolegica i kolega svakako će biti jedna od važnih tema u kolektivnom pregovaranju. Isto tako, ravnatelji su mnoge prezadužili novim GIK-ovima (imamo primjer kolegice s njih 11!) pa će neki od vas morati cijelo ljeto pisati programe! Postavlja se opravdano pitanje gdje je tu pravo na isključenje i pravo na godišnji odmor?! Ipak, očit primjer da reforma nije do kraja promišljena, premda se s ”pripremom terena” krenulo još 2018. godine, je činjenica da do trenutka pisanja ovog teksta još nisu doneseni prošireni kadrovski uvjeti za druge razrede strukovnih škola!
Na posljednjem sastanku u sklopu pregovora za GKU, održanom 26. lipnja, predstavnica Ministarstva ustvrdila je da će isti biti objavljeni koji dan iza 7. srpnja i da će ravnatelji imati dovoljno vremena i dovoljno mogućnosti da kroz takvo ”kadroviranje” zaduže sve nastavnike. Ono što je već sad izvjesno je da će mnogi od vas strepiti do samog kraja ove školske godine hoće li najesen uopće imati satnicu i kolika će ona biti. Treba podsjetiti i da smo 20. svibnja u Ministarstvu imali zaseban sastanak vezano uz zaštitu radnopravnog statusa onih koji će iduće školske godine izgubiti dio norme. Tada smo iznijeli više prijedloga koji bi ravnateljima olakšali zaduženja nastavnika, od normiranja nekih poslova koji trenutačno ne ulaze u neposrednu normu kroz promjene Pravilnika o normi, do produljenja točke V. Sporazuma na još barem godinu dana. Državni tajnik Mamić tada je bio i više nego jasan, otklonivši sve naše prijedloge tvrdnjom da će dopuna kadrovskih uvjeta, na kojoj se radi!, biti dovoljna da nitko ne ostane bez sati. No, pritom je po prvi put izgovorio i nešto što do tada nismo čuli od predstavnika Ministarstva, a to je da se može dogoditi, ”božemoj”, da netko i izgubi satnicu jer je to nešto što se ne može izbjeći u tako velikim zahvatima. Ili, da parafraziram jednu poznatu izreku, dopustio je mogućnost da reforma (po)jede svoju djecu! To je u direktnoj suprotnosti s onim što je prošle godine tvrdio ministar Fuchs, da zbog reforme nitko neće ostati bez satnice i svoga radnog mjesta. Ili su u Ministarstvu glumili Pinokije, znajući sve moguće negativne ishode reforme, ili nisu znali kuda sve vodi, a onda je to još jedan dokaz nepripremljenosti same reforme i posljedično, nebrige za svoje zaposlenike.
Što se tiče daljnje zaštite radnopravnog statusa nastavnika strukovnih škola, zajedno sa Sindikatom Preporod planirali smo prosvjed 17. lipnja ispred Ministarstva, na koji su se trebali odazvati članovi oba sindikata koji gube dio ili cijelu normu. Nažalost, premali odaziv bio je razlog da se prosvjed otkaže. Bez konkretnih i stvarnih ljudi s terena sindikati ne mogu puno napraviti i to treba stalno naglašavati i ponavljati.
Od ostalih lipanjskih događanja valja spomenuti sastanak u Ministarstvu rada 9. lipnja, na koji smo bili pozvani nakon dopisa i zahtjeva svih 11 reprezentativnih sindikata javnih službi da nas se primi. Na sastanku ništa novoga i afirmativnoga od druge strane po pitanju našeg zahtjeva za indeksacijom osnovice, tj. automatskim usklađivanjem osnovice za izračun plaća s rastom troškova života, odnosno inflacijom, s ciljem da se spriječi pad realne vrijednosti plaća zaposlenih u javnom sektoru. Kažu, o tome ćemo najesen, u sklopu redovitih pregovora za dodatak TKU.
U ozračju Vladinih antiinflacijskih mjera bio je i posljednji pregovarački sastanak za srednjoškolski granski ugovor 26. lipnja, na kojemu se državni tajnik Mamić nije htio jasno odrediti ni po jednom materijalnom traženju, tako da očito čekamo ”neka bolja vremena”. A ona će uvijek prije doći ako vaša podrška s terena bude snažnija i opipljivija. Vrlo skoro trebat će nam nezadovoljni i motivirani članovi jer, ne smijemo zaboraviti, svakim smo danom sve bliže predizbornoj godini, a tada se karte drukčije miješaju.
Ipak, da ne bude sve u ”teškim bojama”, imamo i dvije nove podružnice u Zagrebu, prva u Učeničkom domu ”Ante Bruno Bušić” i druga u Hotelijersko-turističkoj školi. Nadamo se takvim vijestima i iz drugih županija.
I na kraju, želim vam da se dobro odmorite i provjetrite glave ”smislenim besmislicama” te da najesen zajedno nastavimo ovaj naš sindikalni maraton, s povjerenjem i novom energijom.
Srdačno
Zrinko Turalija
