U zadnjem smo tjednu nastavne godine, najintenzivnijeg razdoblja u školskom životu svakog obrazovnog djelatnika, dodatno garniranog stresom povezanim s ispitima državne mature. U jeku lipanjskog krešenda, valja se prisjetiti što nam je sve donio svibanj.
Sindikalno proljeće nastavljeno je prvosvibanjskim okupljanjem članova i povjerenika triju obrazovnih sindikata u Parku Maksimir. U spontanom druženju s građanima, zahvalili smo im prigodnim poklonima na podršci obrazovanju i znanosti. Akciju smo završili konferencijom za medije, na kojoj smo od Vlade zatražili hitnu korekciju osnovice za zaposlenike u javnim službama, s obzirom na rast cijena, inflacije i troškova života. Ovih dana svjedočimo činjenici da Vlada ne samo da nije ništa poduzela oko rasta osnovice nego je donijela antiinflacijske mjere kojima će se plaće u javnom i državnom sektoru zamrznuti sve tamo do kraja prvog kvartala 2027. godine. Predviđajući takav razvoj situacije, tri su obrazovna sindikata tijekom svibnja pokrenula inicijativu prema drugim reprezentativnim sindikatima javnih službi, čiji su rezultat zajednički dopis, a potom i požurnica Vladi i ministru Ružiću za hitnim sastankom ”kako bismo zajednički razmotrili mogućnosti zaštite cijene rada svih zaposlenika u javnim službama”.
Krajem prošloga tjedna stigao je odgovor i poziv na sastanak 9. lipnja, koji će voditi potpredsjednik Vlade i ministar financija Tomislav Ćorić, zajedno s ministrom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Alenom Ružićem. Nije teško pretpostaviti u kojem će smjeru ići sastanak, no o svemu ipak više kada budemo iz prve ruke saznali što Vlada točno kani poduzeti s našim plaćama.
U takvim novonastalim okolnostima odvija se i nastavak pregovora za granske kolektivne ugovore svih sustava javnih službi i Vlade RH. U sklopu pregovora za srednjoškolski kolektivni ugovor u svibnju smo održali dva sastanka (15. i 29.), a posljednji sastanak pokazao je da nas čeka duga i teška borba za svaki članak.
Uz sve to, Vlada i resorno ministarstvo i dalje pokazuju izostanak ”dobre vjere” u izgradnji socijalnog dijaloga, mjesečno objavljujući selektivne podatke o prosječnim i medijalnim plaćama nastavnika. MZOM je jedino ministarstvo koje to radi na takav način! Nedopustivo! Zaposleni u obrazovanju ne žive od prosječne plaće izračunate na osnovu 20 godina radnoga staža, nego od onoga što vide kad otvore svoju platnu listu. Plaće početnika manje su od 1300 eura, a o plaćama spremačica, domara, administrativnog osoblja… Ministarstvo ni riječi.
No tko nam je kriv kada smo uhljebi i tražimo kruha preko pogače, zar ne? Ipak, nije sav grijeh na Vladi i Ministarstvu, moramo se moći i sami pogledati u ogledalo – primjerice, tko nam je kriv što nas se 21. ožujka na Europskom trgu okupilo tek par tisuća?! A i tzv. veliki prosvjed bio je sve samo ne onakav kakav bi se očekivao od središnjica koje pokrivaju više od 150 tisuća članova!
Zato, da ne bi ostalo sve na onoj ”uzalud vam trud svirači”, trebat ćemo svakoga od vas – vrlo skoro i na duge staze. A do tada, želim vam što manje stresa na kraju nastavne godine.
