Danas je srijeda, a ti još nisi načistu hoćeš li ili nećeš u subotu doći na Adventski Prosvjed. Što to meni treba, razmišljaš, samo desetak dana prije zimskih praznika!? Nisu li svi naši prosvjedi završili neuspjehom ili tek polovičnim uspjehom? Zašto bi ovaj puta bilo drugačije?
Iako se protiviš i ocjenjivanju i ponižavajućim koeficijentima, iako s nelagodom slušaš najave o promjenama koje se zovu modularna nastava i cjelodnevna škola, iako na svoje oči vidiš da je svakim danom sve teže raditi sa studentima ili da su učenici svake godine sve zahtjevniji, a roditelji bezobzirniji – sve ovo ti se ne čini moguće ispraviti jednim prosvjedom. Tvoja je sumnja uz to poduprta i time da se akciji triju sindikata nije pridružio i onaj četvrti.
Iako su tvoje sumnje proistekle iz tvoga iskustva, ostajući u subotu doma i prateći prosvjed na daljinu pridonosiš tome da se ništa ne mijenja. Nemaš li želju, nije li ti u interesu da ipak bude drugačije? Nismo li ipak uspjeli mnoge stvari popraviti? Kako bi tvoja pozicija izgledala da sindikati nisu ništa radili u prošlosti, da su svi članovi uvijek ostali kod kuće kad ih je sindikat zvao u prosvjed?
Još je gore ako opravdanje za izostanak s prosvjeda pronađeš u plasiranim neistinama kako od ocjenjivanja ionako neće biti ništa, kako nečiji koeficijenti ionako moraju biti najniži, kako se nikakve bitne promjene neće dogoditi.
Prava je istina da će se, ako naš otpor izostane, vlast uvjeriti da može i dalje po svome. Sindikate se u ovoj zemlji uvažavalo samo onda kada su pokazali zube. Tako je bilo i 2014. i 2019. Zašto tako ne bi bilo i ove 2024.? Pa ako treba i 2025.?
Vlast je progurala nakaradni Zakon o plaćama, a s njime i sramotan institut ocjenjivanja i ponižavajuće koeficijente, ne zato što su vladajući bili jaki, a sindikati slabi, nego zato jer nije bilo adekvatnog protivljenja.
Još je uvijek moguće radnike u obrazovanju i znanosti izuzeti od ocjenjivanja, povećati im koeficijente, redefinirati modularnu nastavu na način da nikome od nastavnika satnica ne bude smanjena, urediti bitna pitanja u znanosti i obrazovanju na primjeren način. Velika šansa da se sve ovo dogodi postoji ako na Trg bana Jelačića 14. prosinca u 14 sati dođu svi oni koji sada žele baciti koplje u trnje.
Pokažimo na Adventskom Prosvjedu da nas ima, da smo glasni, da znamo što nećemo i da znamo što hoćemo. Prilika je tu. Zajednička. Nemojmo ju propustiti!
Matija, Zrinko i Željko
