Ovih dana došla je na naplatu sva popustljivost odgovornih u sustavu obrazovanja i u sustavu socijalne skrbi u odnosu na roditelje učenika. Svo odgađanje donošenja neugodnih odluka, svo prebacivanje odgovornosti na nekog drugog (uglavnom na ravnatelje i nastavnike u školama) umjesto postavljanja jasnih granica kako bi se zaštitio sustav obrazovanja i njegovi nositelji.
Kompromis za kompromisom, a u konačnici medvjeđa usluga učenicima.
Roditelji su preuzeli upravljanje sustavom jer im je sustav obrazovanja prepustio vlastite ovlasti.
U konkretnoj situaciji s jedne strane roditelji ne dostavljaju dokumentaciju na osnovu koje se može donijeti relevantna odluka o školovanju, a na drugoj roditelji druge djece brane dolazak učenicima na nastavu jer je sustav nemoćan brzo i kvalitetno riješiti problem. Samo što ovaj put, roditelji uz sebe imaju i odvjetnike, pa se samim tim situacija dodatno komplicira i to s razlogom.
A ugađalo se roditeljima do krajnjih granica, pa su se uvodila rješenja bez pedagoške opravdanosti, sjetimo se samo nekih:
-
-
-
-
-
- mogućnost preispitivanja pedagoških mjera u upravnom postupku (naknadno ukinuto, ali je ostala navika roditelja da ne vjeruju da je njihovo dijete napravilo bilo što krivo),
- preispitivanje zaključnih ocjena (često bez ikakvog utemeljenja, a kada učenik pred komisijom dobije lošiju ocjenu ostaje mu stara?!)
- učestale prijave svim mogućim inspekcijama bez opravdanog razloga (kako prosvjetnoj, tako i savjetnicima u agencijama). Ono što je još gore jest pojava da sve inspekcije uglavnom bez ikakve zadrške pokreću postupanje prema nastavnicima, pa se često događa da se i na taj način vrši pritisak da se ocjene promijene
- nikakva odgovornost roditelja za postupanje učenika – sve češće snimanje nastave od strane učenika i objavljivanje snimki na društvenim mrežama (obično se učeniku izrekne pedagoška mjera ako se za snimanje sazna, ali odgovornost roditelja za postupanje učenika još nije prepoznata)
- na prvim roditeljskim sastancima i dalje se podučava roditelje kako preko Pravilnika o ocjenjivanju mogu tražiti „rupe u propisima“, ali ih ne učimo kako pomoći djetetu i biti potpora i djeci/učenicima i nastavnicima u njihovom radu, a što bi bilo u stvarnom interesu učenika
- posebna je priča opravdavanje izostanaka – kada je MZOM omogućio roditeljima opravdavanje izostanka do tri dana bez liječničke potvrde otvorila se Pandorina kutija jer ograničenje takvih izostanaka ne postoji tj. roditelj može opravdavati neograničen broj izostanaka učenika samo treba voditi računa da se učenik četvrti dan pojavi u školi. Štoviše, otišlo se tako daleko da roditelji više ne trebaju niti dolaziti u školu već svoje opravdanje upišu u e-Dnevnik, a većina razrednika niti ne propituje opravdanost takvih postupanja roditelja, jer ruku na srce zašto bi si itko komplicirao život ako zna da sustav ne stoji uz svog zaposlenika u ovakvim situacijama?!
-
-
-
-
A gdje je nestao interes djeteta/učenika?
Kako će učenik naučiti preuzeti odgovornost za svoja postupanja ako mu se neprekidno povlađuje? Kada je i kako posustala suradnja škole i roditelja sa željom da se djetetu pomogne uspješno svladavati prepreke u životu bez traženja prečaca? Kako se može dogoditi da roditelji kriju da im dijete ima zdravstvenih poteškoća?
S pravom se pitamo, hoće li se pokrenuti postupak protiv neodgovornih roditelja?
Kako nam se dogodilo da roditelji stvarno misle da pomažu svom djetetu vršeći pritisak na nastavnike kako bi poboljšali ocjene ili obrisali pedagoške mjere? Zar je stvarno teško shvatiti da samo zajedništvom škola i roditelja možemo odgajati samostalne i kritičkom razmišljanju sklone mlade ljude koji će graditi budući svijet vlastitim snagama, a ne trajno biti ovisni o akcijama drugih u svojim životima?
Zvone zvona za uzbunu! Neka zvone ako ćemo konačno naučiti rješavati probleme umjesto stavljati ih pod tepih.
Sustavno smo o svim navedenim problemima upozoravali sve nadležne institucije. U zaštiti naših članova, ali i zaštiti temelja obrazovanja u Hrvatskoj, nikada se nećemo umoriti niti odustati!
Izražavamo podršku svim kolegicama i kolegama u zagrebačkoj osnovnoj školi kao i svim drugim zaposlenicima školskih ustanova diljem Hrvatske koji danas imaju slične probleme!
