Nova je nastavna godina pred vratima. Nažalost, obistinilo se ono na što smo cijelo vrijeme upozoravali – dio naših kolegica i kolega u strukovnim školama ostaje bez dijela, a neki čak i bez cjelovite norme. Reforma ipak jede svoju djecu, posebno onu koja predaju Geografiju, Povijest, Informatiku… slobodno nastavite niz ako imate drugih saznanja iz svojih škola. Nedavno smo na facebooku Sindikata aktualizirali videoprilog iz 2023. godine u kojemu ministar Fuchs izričito tvrdi da zbog uvođenja modularne nastave nitko neće izgubiti normu i da će ”oni” na vrijeme dati naputke ravnateljima kako će postupati da to tako i bude. No ovih dana svjedočimo da nema ni jasnih naputaka ni sačuvane norme za sve nastavnike jer nam svakodnevno u Ured pristižu mailovi koji ministra – demantiraju!
Ravnatelji dobrih namjera znaju koliko su vrijedni kvalitetni nastavnici i trude se svima sačuvati normu a samim tim i egzistenciju, a oni loših namjera koriste ovu situaciju da se riješe ”nepoćudnih”, onih koji se ne uklapaju u njihov modus operandi. Zlorabeći svoju poziciju, ignoriraju temeljne i Ustavom zajamčene odredbe da je svaki zaposlenik jednakovrijedan, bez obzira na svoje svjetonazorsko, rodno, političko… ili sindikalno opredjeljenje. Škole bi trebale biti mjesta nulte tolerancije na svaki oblik verbalnog i fizičkog zlostavljanja, šikaniranja i diskreditiranja po bilo kojoj osnovi, no neki su očito zaboravili da su tek prvi među jednakima. Krimen je dakako i na onim našim kolegicama i kolegama u zbornicama, domskim i školskim odborima koji zbog svojih sitnih, partikularnih interesa podržavaju takve ljude, ali i na moćnicima u institucijama koji ih štite i na koje se isti pozivaju. Takve bi probleme htjeli promptnije i učinkovitije rješavati ne samo s resornim ministarstvom nego i sa županijskim osnivačima i Gradom Zagrebom, ali primjerice i s Udrugom hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, za koju je upravo jedan od takvih ravnateljskih mudraca ustvrdio da se ondje ionako ništa ne radi!
U svakom slučaju, Sindikat će uvijek i svakomu tko se nađe u nemilosti sustava pružiti besplatnu pravnu pomoć i zaštitu. Upravo je to pravo ono pravo po kojemu se pozicija člana i nečlana bitno razlikuje. Sindikalni povjerenici na to moraju stalno ukazivati na terenu.
Što se tiče sindikalnih aktivnosti koje su pred nama, izgledno je da nas čeka jesen puna aktivnosti – pregovori za osnovicu i ostala materijalna prava u sklopu dodatka TKU, pregovori za GKU, rad na novom zakonu o srednjoškolskom obrazovanju… no u kojim vremenskim okvirima i kojim redom, zasad je teško pretpostaviti.
Na kraju bih se osvrnuo i na događaj koji je pred nama – prosvjed ”Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku”, koji se održava 5. rujna u Zagrebu. Povod toj građanskoj inicijativi konkretan je problem povezan s odlaganjem opasnog otpada u blizini Gospića. Lika je srce i krvotok zdrave vode u Hrvata i svatko tko zdravorazumski razmišlja podržat će građane Like i Gospića u težnji da zaštite svoje zdravlje, okoliš, da izbore pravo na siguran život sebe i svoje djece. ”Slučaj Lika” potencirao je otkrivanje još stotina ilegalnih odlagališta po cijeloj Hrvatskoj pa su potreba za utvrđivanjem odgovornosti pojedinaca, pravnih osoba i institucija te hitno rješavanje takvih problema postali s pravom najvažnija medijska tema.
No, žalosno je da nas neki i oko tako važnog problema žele dijeliti. Jedan takav krucijalan ekološki problem i akcija da se sačuva zdravlje i životni okoliš stanovništva proglašava se politikanstvom, pozivom na rušenje vlasti, oporbenim histeriziranjem i antidomoljubnim činom. Opasno je kad se na svaku opravdanu kritiku i ukazivanje na problem odgovori prozivanjem i etiketiranjem ”onih drugih”. I sami smo to doživjeli prošle godine organizirajući prosvjede i štrajkove.
S pozicije obrazovnog sindikata, ne možemo se praviti da jedna tako važna ekološka tema kakva je onečišćenje okoliša, ugroza zdravlja i sigurnosti ljudi nije ”naša” tema. Baš kao i (ne)funkcioniranje institucija i pravne države u sprječavanju takvih radnji. To su teme o kojima govorimo u razredu, to su teme o kojima nas pitaju naši učenici i na koje im moramo biti spremni i sposobni dati prave odgovore. Obrazovanje mora izgraditi slobodnomisleće, samosvjesne mlade ljude, koji neće pasivno žmiriti na probleme koji se tiču zdravlja, okoliša, pravne i institucionalne sigurnosti i svekolike budućnosti Lijepe Naše – to je naš modus operandi.
U subotu 5. rujna u Zagrebu imamo priliku da nam se dogodi ona ljepša Hrvatska, ona koja ne dijeli nego povezuje, ona koja je sposobna izdići se iznad uskih, partikularnih interesa, ona Hrvatska koja će stati uz građane Like i tako pokazati najveći stupanj domoljublja.
Vrijeme je da se kaže jedno odlučno i glasno ”Dosta je!”.
