Ipak se razgovaralo
U MZOM-u je 26. lipnja održan šesti sastanak u sklopu nastavka pregovora pregovaračkih odbora Vlade RH i sindikata za sklapanje srednjoškolskog Granskog kolektivnog ugovora (GKU).
Vladin pregovarački tim vodio je državni tajnik Stipe Mamić, a sindikalnu stranu koordinirao je predsjednik NSZSŠH Zrinko Turalija.
Sad već uobičajeno, na početku svakog pregovaračkog sastanka radi se bilanca ”štete” ili onoga što je između dvaju sastanaka obećano (pogledati izvještaj s 5. pregovaračkog sastanka), a nije napravljeno, i onoga što se dogodilo, a sindikalna strana o tomu nije (još) obaviještena. Prvo je konstatirano da Ministarstvo sindikalnoj strani ponovno nije dostavilo svoj nacrt granskog kolektivnog ugovora, a to se ne može protumačiti drukčije nego da druga strana još nije ozbiljno ”zaorala” po člancima postojećeg ugovora i da se na taj način kupuje vrijeme.
Potom je državni tajnik izvijestio da na održanim međuresornim sastancima još uvijek nisu usuglašene zajedničke stavke za kolektivno pregovaranje, primjerice vrijeme važenja kolektivnih ugovora, prepisivanje ili ne iz TKU-a i drugih zakonskih propisa itd. Drugim riječima, nešto se međuresorno radilo, ali se ništa nije konkretno dogovorilo. Nadalje, konstatirano je da su sindikatima i dalje nedostupni traženi podatci o broju onih koji trenutačno koriste neko od postojećih materijalnih prava – Ministarstvo još uvijek nije napravilo takvu sveobuhvatnu analizu. Nastavku dijaloga u dobroj vjeri svakako je mogla odmoći i činjenica da Ministarstvo nije odustalo od objavljivanja tendencioznih iznosa prosječnih i medijalnih nastavničkih plaća, što je bio jedan od zahtjeva sindikata. Isto tako, mogle su odmoći i državnom tajniku predočene dezinformacije iznesene u javnom prostoru jedne nastavničke grupe, u kojima se ”stihoklepac” poziva na izvor iz MZOM-a!, tvrdeći da radna skupina za donošenje Nacrta prijedloga Zakona o srednjoškolskom odgoju i obrazovanju nije započela s radom jer reprezentativni sindikati nisu imenovali svoje predstavnike. Nezavisni sindikat svoje je predstavnike imenovao 24. veljače, a Školski sindikat Preporod i nije dobio poziv da imenuje svoje predstavnike! Sapienti sat!
I nakon takvog uvodnog dijela, legitimno je da se svakomu od vas javi misao ”pa što se jednostavno niste digli i otišli?!”. Odgovor je jednostavan: premda je bilo jasno da Vladinim pregovaračima jučer nije bilo do ”borbe za svaki članak” i da bi bili najsretniji da smo upravo tako nešto napravili, ipak se sastanak razvio u smjeru da smo uspjeli nametnuti i otvoriti mnogovrsne sporne pa i goruće teme koje svakodnevno opterećuju sustav. Prvenstveno je bilo riječi o kadrovskim uvjetima za druge razrede strukovnih škola i roku do kada će (konačno!) biti propisani – načelnica sektora za srednjoškolski odgoj i obrazovanje i obrazovanje odraslih, Ivana Pilko Čunčić, ustvrdila je da će biti gotovi oko 7. srpnja i da će svi ravnatelji imati dovoljno vremena za organizaciju modularne nastavne i zaduženja u novoj školskoj godini. Nadalje, razgovaralo se i o autonomiji nastavnika, točnije o izostanku autonomije prilikom zaključivanja ocjena, o pritisku roditelja i ravnatelja na nastavnike, o lakoći kojom se nastavnici mogu prijaviti Ministarstvu, o savjetničkim i inspekcijskim nadzorima, o sve češćim dolascima roditelja s odvjetnicima u škole, o nedostatku stručnih suradnika u učeničkim domovima, o pretvaranju učeničkih domova u ljetne hostele i zaduženjima radnika u takvim novonastalim okolnostima… te o drugim važnim pitanjima.
Možda jučer nismo pregovarali člank po članak, no zasigurno smo razgovaralio važnim temama, dulje od dva sata. Sljedeći pregovarački sastanak bit će početkom rujna, a kad je riječ o početku nove školske godine u strukovnim školama, po potrebi i prije.
