Branimir Štrukelj, glavni tajnik Sindikata odgoja i obrazovanja Slovenije i potpredsjednik Europske konfederacije sindikata koja okuplja više od 11 milijuna članova iz 51 zemlje, svojim je sudjelovanjem u prosvjedu na Markovu trgu dao potporu slovenskog i drugih europskih sindikata kolegama iz Hrvatske.
I slovenski su se učitelji i profesori, naglašava Štrukelj, našli u sličnoj situaciji i suočili se s potpunim nerazumijevanjem slovenskih vlasti za njihovu potplaćenost u odnosu na druge javne i državne službe. Njihovi srednjoškolski profesori, međutim, danas imaju bitno veće plaće od hrvatskih, čak 1.135 eura ili 42 posto veće od naših, a učitelji 1.153 eura ili 44 posto više od naših.
Kako to da su se hrvatski i slovenski učitelji našli u istom položaju?
– Učitelji u Sloveniji su, kao i u Hrvatskoj, u vrijeme gospodarske krize podnijeli najveći teret na svojim plaćama. Njima su najviše rezali. Tako su u primanjima puno zaostali za drugim zaposlenima u javnim i državnim službama. Kad smo otvorili to pitanje prije tri godine, slovenska vlada, jednako kao i hrvatska, nije pokazala razumijevanje za taj problem, ili bolje rečeno, nije je bilo briga.
Slovenski iskorak
Vi ste u Sloveniji prošle godine ipak postigli napredak?
– Da, plaće su se podigle. Za razliku od Hrvatske, mi smo u tom razdoblju bili u pregovorima s Vladom, ali je trebalo dvije godine da se naši zahtjevi uvaže. Krenuli smo u pregovore sa zaostajanjem od nekih 25 posto, a sporazumom koji smo postigli prošle godine to se zaostajanje prepolovilo.
Postigli smo značajan iskorak u toj borbi pa ne sumnjam da će i hrvatski kolege postići isto, ako ne i više od nas, svojim štrajkom. To nije štrajk za privilegije, nego za izjednačavanje s drugima. Računamo da ćemo u Sloveniji u idućim godinama potpuno izjednačiti naše plaće s ostatkom javnog sektora.
Jesu li slovenski prosvjetari pokazali ovoliku slogu i upornost kao i hrvatski?
– Imali smo velik otpor učitelja i profesora u Sloveniji, imali smo velike prosvjede, i zahvaljujući tom pritisku uspjeli smo nešto i postići. To je velika energija, koja ne može nestati samo tako. Zato se učitelje ne može ignorirati, jer će nezadovoljstvo opet negdje izaći na površinu.
Ovaj se štrajk u školama pokušao politizirati, pitanje plaća u prosvjeti uzadrmalo je i vladajuću koaliciju…
– Političari su kratkovidni, oni ne vide dalje od sljedećih izbora i to je veliki problem. Bez ulaganja u obrazovanje ne može se naprijed, a bojim se da to ni hrvatska ni slovenska vlast ne prepoznaju. Kvalitetno javno obrazovanje može biti samo ako je rad učitelja cijenjen, a ne da ga se marginalizira i gura na rub društva.
Zato smo i mi pitali svog premijera zašto je rad u obrazovanju manje vrijedan, je li možda manje zahtjevan, manje odgovoran, manje stresan? Je li naš rad manje važan za budućnost zemalja u kojima živimo? Mi odgovora pametnog nismo dobili, a nećete ga dobiti ni vi, jer pametnog odgovora na to pitanje nema.
Potpuno je neprihvatljivo da naš rad vlada manje cijeni jer nas je više u javnom sektoru i jer u njemu većinom rade žene. Dok Hrvatska i Slovenije manje cijene njihov rad, ne možemo govoriti o ravnopravnosti spolova.
Nerazumni političari
Slovenski političari raspravljaju o nebitnim stvarima, a ne razumiju koliko je javno obrazovanje važno za poboljšanje kvalitete života naših ljudi, ne razumiju da je kvalitetno javno obrazovanje uvjet za uspješno gospodarstvo i kvalitetna radna mjesta. Ne razumiju da države koje nemaju zlatne rudnike nafte niti industriju koju su uništili, kao jedinu prednost imaju obrazovano stanovništvo.
Što kažete na to da Vlada 17 dana nije sjela za stol sa sindikatima koji su poveli štrajk za veće plaće?
– Kad roditelji, učenici, građani, pokažu takvu podršku, nije mudro ignorirati problem. Znamo da obrazovanje nije jeftino, ali je li političarima tako teško shvatiti da je to puno jeftinije od loše obrazovanog stanovništva? Je li teško shvatiti da ne postoji kvalitetno obrazovanje sa slabo plaćenim učenicima i nastavnicima?
Jeste li u ovoj situaciji za to da sindikati postignu kompromis, ili da idu do kraja?
– Kad je već definiran cilj od 6,11 posto i kad su u tome učitelji i profesori dosad ustrajali, mislim da ne treba pristajati na kompromise, nego ići do kraja.
