I opet nas je MZO neugodno zateklo predloženim promjenama koje nisu niti raspravljane, a kamo li da je o njima postignuto suglasje na radnoj skupini koja je radila na izradi prijedloga novog Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
Pa što nam je to ovaj puta naše resorno ministarstvo serviralo?
a) Kažnjavanje zbog „krivog“ ocjenjivanja
I do sada su nastavnici odgovarali za svaki propust u svom radu (pa i ono što se bilo kome moglo učiniti kao propust pa su kažnjavani i opomenama i otkazima), ali sada se otvara lov na vještice novčanim kažnjavanjem i to do 500 € osobito ako kao nekog krivo ocjene.
I svaki put kad nastavnik prema kriterijima ocijeni učenika zadrhtat će mu ruka jer možda upravo tada netko secira mogućnost da mu skine teško zarađen novac s plaće i do kraja ga ponizi.
Ne trebaju se bojati oni koji štancaju petice bez ikakvog kriterija i koji su odavno digli ruke od pravičnog ocjenjivanja i vrednovanja učeničkog rada, jer njih ionako neće kažnjavati po ovom kriteriju, ali oni koji su u sebi sačuvali barem dio odgovornosti prema svom poslu i prema učenicima, radije neka traže drugi posao jer u učionicama će od sada ostati samo strepnja i grč u želudcu nastavnika, onih koji se bave praćenjem, vrednovanjem i ocjenjivanjem učenika jer nije važno kako radili, nije važno cijene li učenici vaš trud, rad i zalaganje i odnos prema njima, dovoljno je da se pojavi samo jedan nezadovoljan i da vam život pretvore u proces u kojem ne znate ni zašto ste i kako ste osuđeni.
b) Skraćivanje minimalnog dopunskog rada
Predlagali smo uvođenje obveze pohađanja dopunske nastave za učenike za koje nastavnik procjeni da je nužno kako bi se stekli preduvjeti za ukidanje dopunskog rada na kraju nastavne godine i vratio ljetni popravni rok, a sada se smanjuje najniži broj sati sa 10 na 5 dopunskog rada. Pa kako je to isto?
Nekim učenicima treba dodatna potpora, ali kako će učenici koji tijekom nastavne godine nisu mogli redovito naučiti gradivo niti uz potporu sada to naučiti u još kraćem roku!? I opet poručujemo našoj djeci da redovito/kontinuirano učenje nije važno kada će se ionako nastavnici na kraju nastavne godine suočiti s izborom između poklanjanja ocjena ili održavanja nepotrebnog dopunskog rada osobito u srednjim školama.
c) Pravdanje izostanaka od kuće
Pravdanje izostanaka elektronskim putem preko e-dnevnika do tri dana – ukoliko roditelji budu mogli direktno u e dnevniku pravdati izostanke učenike, što garantira da neće pravdati i neopravdane izostanke misleći da čine korist svom djetetu, izostanak s pojedinih sati kada se pišu provjere, sate kad se djetetu spava pa ne ide u školu… uostalom što garantira da se učenik sam neće koristiti korisničkim podacima roditelja i sam sebi ispričavati izostanke?
I bespotrebno podsjetnik da je jedna od dužnosti roditelja skrb o odgoju i obrazovanju djeteta kada MZO po tko zna koji put želeći se valjda dodvoriti roditeljima i učenicima surovo narušava autoritet nastavnika/razrednika i degradira odgojnu, a samim tim i obrazovnu funkciju obrazovanog sustava! Podsjećam da je izostanaka sve više, učenika sve manje, a MZO misli da će ovako poboljšati rad sustava – neće, to zna svaki nastavnik ali je njihov glas kao glas struke očito ionako nevažan.
d) Online nastava na preporuku liječnika
Iako se čini da ne bi trebalo biti ništa sporno u ovom prijedlogu, itekako ima.
Treba razlikovati pojam nastave u kući (koja se može izvoditi u kući, bolnici ili online) koja se organizira za pojedinačne učenika u 50% obujmu gradiva i koje se dodatno plaća, od online nastave koje sada „propisuje“ liječnik opće prakse kojom se učenika „uključuje“ na nastavu u razredu (a bez snimanja učenika, ali zato se nastavnik može izložiti vanjskom svijetu koji će vrednovati svaku rečenicu i uspostavu reda u razredu).
U prijašnja vremena djeca koja su bila bolesna tražila su od svojih vršnjaka što su propustili u školi, a sada nastavnik ima obvezu slati mu materijale, uključivati i raditi s kamerom u razredu i to u punom opsegu nastave, pa kako smo do toga došli? Pa jednostavno, sve u „okviru redovnog rada“ kako kažu u MZO, a to je sinonim za besplatni prekovremeni rad.
I kada se pomisli da niže ne može, obrazovni sustav i nositelji odgojno-obrazovnog procesa ponovno dobivaju udarac u trbuh. I zato se ne smijemo pitati zašto mladi ne žele raditi u školama, pitanje je zašto bi itko radio ovaj častan i društveno vrijedan i odgovoran posao kada ga vlastito Ministarstvo tretira s tolikim prezirom?
Nada Lovrić
Predsjednica NSZSŠH
P.S. tijekom sljedećeg tjedna razradit ćemo i objaviti prijedlog Zakona po člancima i što to znači, pa ćemo Vas zamoliti da se u e-savjetovanju izjasnite o ponuđenim prijedlozima, što će naravno učiniti i Sindikat kao udruga
