Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja održali su konferenciju za novinare na kojoj su se osvrnuli na štrajk i postignuti dogovor s Vladom.
Predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Branimir Mihalinec kazao je da su se on i Sanja Šprem godinu dana borili za koeficijente u sustavu obrazovanja.
Nenastavnom osoblju su kroz dodatke osigurali povećanje od 6,11 posto jednako kao i nastavnom osoblju kroz koeficijente.
Prisjetio se da su s argumentacijom o važnosti povećanja koeficijenta od ožujka do svibnja razgovarali s ministricom Blaženkom Divjak pa je ona u svibnju argumentaciju prihvatila kao svoju i pokušala se za to izboriti u Vladi, ali da očito nije to mogla.
Kako preko ljeta nije bilo dogovora u rujnu su krenuli u prvi prosvjed, najavu štrajka, neuspjelo mirenje i onda su krenuli u cirkularni štrajk koji se pokazao kao prava i dobra metoda, a tek nakon frontalnog štrajka su počeli pregovarati.
Tada su imali pjevački prosvjed koji se nekome svidio nekome nije, pa su imali još jedan prosvjed, štrajk se odvija punom snagom, kreću pregovori, pa 20.11. prosvjed Potrubi za obrazovanje, sljedeći dan prosvjed šutnje i nakon toga veličanstveni prosvjed na Trgu bana Jelačića na koji je došlo između 40.000 i 50.000 ljudi.
“Tek od tada pravi pregovori, prije toga je bilo neko fingiranje, glumatanje, skrivanje, ignorancija. Pravi pregovori završili su sa 6,11 posto povećanja koeficijenta i 6,11 posto za sve ostalo osoblje, za tajnike i računovođe jer su najviše zaostajali njihov koeficijent raste 9 posto. Svi ciljevi pred nama su dostignuti, jedini kompromis je u tri koraka umjesto u dva za koliko smo bili spremni”, rekao je Mihalinec i nastavio s izračunom efekta na plaće s dozom ironije.
Koliko će nenastavno osoblje dobiti na plaći?
“Tvrdi se da su učitelji dobili, a da su svi ostali izdani i prodani. Počnimo za spremačicu, samo 418 kuna do ispunjenja sporazuma, pa 442 kune za kuhara, vozača koji nije dobio ništa jer smo ga izdali, medicinska sestra u učeničkom domu nije dobila ništa osim 453 kune, administrativni referent koji nije dobio ništa dobio je 468 kuna, voditelj računovodstva koji je izdan i koji neće dobiti ništa dobit će samo 516 kuna.
Za tajnike i računovođe koji su dobili najveće povećanje, a nisu dobili ništa jer su izdani – prva vrsta VSS tajnik 875 kuna veća plaća, računovođa 793 kune.
Nitko ne može imati manju plaću od samca u Zagrebu, već u Samboru to je veća neto plaća ili ako je na otoku ili ima djece pa će povećanje biti preko tisuću kuna. Učitelj mentor 820 kuna, učitelj savjetnik 923 kune…”, nabrojao je Mihalinec i dodao kako si u ova dva sindikata daju i za pravo i da je povećanje osnovice 6,12 posto svima u državnim i javnim službama došlo zbog štrajka u odgoju i obrazovanju.
Nikada nismo stavili nenastavno osoblje u drugi plan
Predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja Sanja Šprem ustvrdila je da nikada nisu stavili nenastavno osoblje u drugi plan jer su svaki dan govorili o zaposlenicima u obrazovanju, a ne učitleljima u štrajku.
“Svjesni smo bili da smo mogli puno prije ostvariti naše zahtjeve da smo se borili samo za nositelje obrazovanja, ali ni u jednom momentu nismo stavljali u fokus samo učitelje nego sve zaposlenike u sustavu obrazovanja. Nije bitan samo materijalni položaj. Bitno je govoriti o obrazovanju, uspjeli smo staviti u fokus obrazovanje i probleme s kojima se zaposleni u sustavu nose.
Do ovog štrajka se parcijalno govorilo o važnosti obrazovanja. Zabrana zapošljavanja guši naše nenastavno osoblje, kao sindikati imali smo spremnost i odgovornost suočiti se s problemimaa.
Stavljali smo fokus na materijalno, koliko će ljudi dobiti kroz koeficijent, neto plaću, bruto plaću, raspravljali smo o visini plaće, je li točno, nije točno. Ono što je primarno je gledati sustav i problem u cjelini, koliko materijalna potplaćenost, toliko duševna degradiranost. Smatram da smo imali potporu građana jer smo probudili priču o dostojanstvu u kojoj se mogao prepoznati svaki građanin.
Znamo kako žive naši roditelji, umirovljenici, radnici koji ne primaju plaću, na priči o plaći ne bi pokrenuli Hrvatsku, mnogi su imali velika očekivanja od sindikata. Zato smo i imali zajedništvo.
Štrajk je nosila solidarnost i jedinstvo u zbornicama i emocije građana. I to je dobar put na kojem trebamo nastaviti zajedno jer ovo nije dovoljno za promijenti Hrvatsku, na vau zadovljstva i zajedništva trebamo graditi budućnost domovine. Bijes ne gradi nego razara” rekla je i pozvala sve da na osjećaju zajedništva dalje gradimo bolju Hrvatsku.
Šprem i Mihalinec su se zahvalili medijima.
Čelnik ATOS-a štrajkao pet dana, zašto Preporod i dalje ne štrajka?
Na pitanje ima li razlike između koeficijenta i dodatka na plaću Mihalinec kaže da nije isto, ali je približno.
“Sljedeće godine se sigurno ide na uređivanje koeficijenta složenosti posla unutar javnih službi i tu će se ujednačavati i nenastavno osoblje i ti će se koeficijenti usklađivati, a naši ljudi će imati startnu poziciju od 6,11 posto koja ide na novi koeficijent”, ustvrdio je.
Za nadoknadu kaže da ako bude subotom da će se to platiti, ali da se ostalo ne plaća jer ne bi bilo moralno zato što se s učenicima nije radilo.
Sanja Šprem pak ističe da je nenastavno osoblje dvostruko zaštićeno kroz kolektivni ugovor. “Koeficijent učiteljima nijedna Vlada neće se usuditi smanjiti, nenastavno osoblje je u drugoj poziciji, isto kao i sindikat ATOS. Nenastavnog osoblja ima 11.002, taj sindikat ne može imati 15.000 članova jer bi bio veći od svih sindikata u prosvjeti.
Svaki sindikat je možda htio svojih pet minuta slave, da se probudi naknadna pamet, to je možda nekorektno reći, ali moje pitanje je gdje je taj sindikat i koliko je minuta štrajkao taj sindikat, ako su željeli izbjeći zakonsku proceduru da uđu u štrajk mogli su u svakom momentu ući u štrajk solidarnostii, a sada naknadna pamet i želja za lovom za osjetljivo nenastavno osoblje, želja za smjenom predsjednice sindikata Hrvatskih učitelja iz tog sindiakata, govora mržnje, to nisu zaslužili ljudi ovdje i čelnici sindikata”, rekla je Šprem.
“Ljudi su vjerovali ovim sindikatima, a predsjednik sindikata ATOS nije vjerovao ni sam sebi jer je u štrajku sudjelovao pet dana i to je prava istina”, usvrdila je.
“Što se tiče sindikata Preporod, riječi čelnika sindikata govore više o njemu nego o nama, nastojim u životu trošiti energiju na dobro i korisno. Ići u zahtjeve i reći da su identični ovim sindikatima od početka priče nije istina, oni su tražili rast plaća, mi koeficijent, bilo je bitno održati jedinstvo, mi nismo bili prvi koji su se okrenuli protiv drugih.
Ne želim trošiti riječi na sindikat Preporod jer bih umanjila značaj ovoga što smo uspjeli. Ako nisu ostvareni ciljevi sindikata Preporod sindikat Preporod treba bit u štrajku jer kad smo mi izlazili na izjašnjavanje znali smo ako nije prihvaćeno da se nastavlja borba, gdje je sada borba čelnika sindikata i kompletnog Preporoda? Vjerodostojno – treba zaslužiti tu riječ”, kaže Šprem.
Tvrdi da su od početka komunicirali da je zahtjev 6,11 i sve su stavili u istu priču. Kaže da su iz startne pozicije izdvajali nekoga da ne bi dobili svi podjednako. “Zato nismo nikoga izdvajali i borili smo se za sve.”
Kaže da su rekli da spremačica ima isti koeficijent kao i druga u javnom sektoru ne bi dobili ništa, a bio im je cilj svima osigurati nešto. “Nismo ih prodali. Osigurali smo svim zaposlenima 6,11., da smo komunicirali slabosti u argumentaciji ne bi dobili što smo dobili, možda bi išla i ponuda nastavnom sedam, a nenastavnom 3 posto.
Isto kao što mi je bila učiteljica u glavi, bila mi je teta kuharica koja je poručila da će zahvaljujući uspjehu imati za Božić domaću kokicu, nosili smo svakog zaposlenika.”
Mi nastavljamo svoj rad na poboljšanju položaja svih zaposlenika u sustavu obrazovanja i s publikacijom koju su podijeli novinarima kaže da priča tek počinje, a ne završava. /N1/
_____
prof. dr. Mirko Štifanić
Pouke štrajka prosvjetara
Iako je dugo, odnosno predugo, trajalo nezadovoljstvo prosvjetara pa i izgradnja kulture zajedništva i aktivizma ove profesije, štrajk prosvjetnih djelatnika upućuje na tri zaključka.
Prvi je da je štrajk uspio, drugi, da se radi o novom modelu demokracije – neposredne, a treći je da ona mora postati i biti stalno oruđe u rukama građana. Zbog toga vrijedi upitati se, postoji li nešto što je sada i ovdje važno ne samo za sustav obrazovanja nego i za ljude koji sada žive u Poreču, Puli, Rijeci ili Zagrebu? Točnije rečeno, kakve pouke nakon štrajka mogu izvući građani kojima političari u biti ne dopuštaju da sudjeluju u životu svoje lokalne sredine u kojoj se odvijaju promjene nerijetko na njihovu štetu? /cijeli tekst, i-vijesti.hr/
