Sve što zaradimo ostaje u školi. Koristimo taj novac za modernizaciju proizvodnje, kupnju skupe aparature, kaže ravnatelj Dražen Košćak
Nije lako dobiti ovu titulu. Varaždinci su je prvi put osvojili 2002. godine pa opet sad, 18 godina poslije. U vrijeme prvog “Šegrta Hlapića” škola je imala 800 učenika. I puno manje toga nego što ima danas. Iako je obrazovni standard bio na jednakom, zavidnom nivou, razlika u opremi je ogromna. Točnije, vrijedna je 20 milijuna kuna. Samo stolarska radionica vrijedna je više od pola milijuna eura.
– Naša vrijednost su ljudi i uvjeti rada. Od 6000 četvornih metara unutarnjeg prostora škole, više od polovice su obrtničke radionice. Za sve njih se kupuje suvremena oprema, koja danas vrijedi milijune – ponosan je ravnatelj Dražen Košćak. U školi je dulje od četvrt stoljeća.
Zanimljiv se svijet krije u školskom kompleksu u srcu Varaždina. “Skriven” iza 2. gimnazije i Tekstilno-tehnološkog fakulteta, obrtnički je kompleks neobičan za jednu hrvatsku školu. Pod istim krovom pekarska radionica, stolarska, staklarska, kozmetički i frizerski salon. Tek koji metar dalje prava umjetnička riznica. Oslikani zidovi, grafički crteži. Iza tankog zida lutke za dizajnerske komade, šarene tkanine, hrpe kože. Kreativni nered posvuda. Nije teško zamisliti mladost koja ovdje stvara. školska faca Gabrijel Križanić danas je najveća faca u školi. Učenik soboslikar sada će u drugi razred, a na nedavnom je natjecanju za dvije godine starije učenike osvojio srebro.
– Volim taj posao. Često pomažem ocu i nastavit ću raditi u struci kad završim – ozbiljan je 16-godišnjak. Iako su izdašne državne stipendije učenicima strukovnih zanimanja – 1500 kuna mjesečno plus honorar majstora ili budućeg poslodavca – privukle u školu određen broj učenika, mentorima varaždinske strukovne Josipu Hižaku, Vedranu Ivankoviću (soboslikar) i Dariju Biškupu (stolar) drago je kad svaka generacije iznjedri talentirane obrtnike.
– Lako je i i brzo uočiti tko je u školi zbog stipendije, tko zbog slabijih ocjena, a tko je upisao ono što voli – slažu se. Srednja strukovna škola Varaždin ravnopravan je partner u tržišnoj utakmici. Budući stolari izrađuju školske ormariće zahvaljujući kojima gradski školarci imaju svaki svoj ormarić pod ključem, uredski namještaj, stolice…
Mentor Dario Biškup jedini je hrvatski graditelj violončela ikad u natjecateljskom katalogu Cremone, najprestižnijeg natjecanja graditelja žičanih instrumenata u svijetu. Violine i čela radi za gušt, u školi predaje za egzistenciju. Oba posla voli. Pod paskom ima 50-ak učenika stolara. Razredi se jedva popunjavaju, iako ide nabolje.
– Sve je to malo, prije 20 godina smo imali najmanje dva razreda po smjeru s 30 učenika u svakom. Ravnatelj se sjeća kad je bilo i 75 stolara u prvom razredu. Soboslikara je u školi 40 – kaže Biškup. Srednja strukovna škola, kaže ravnatelj Košćak, garantira za obavljeni posao.
– Naš je namještaj licenciran i na uredski i školski namještaj dajemo dvije godine garancije – kaže ravnatelj. Misli li netko da će od školaraca dobiti jeftiniji stol, bit će u krivu. Škola garantira kvalitetu proizvoda, ali i pravičnu cijenu. S računom, nema fuša. U frizerskom praktikumu mnoštvo je neotpakiranih kutija.
– To su novi aparati za ova zanimanja. Do početka nastave sve će biti na svom mjestu – tvrdi.
Učenici kozmetičari rade sapune, kreme, proizvode za njegu tijela. Odakle novac za skupu aparaturu?
– Sve što zaradimo, ostaje u školi. Koristimo taj novac za modernizaciju proizvodnje – veli Košćak. centar izvrsnosti Varaždin jedini školuje buduće staklare. Upisalo ih se šest. Stipendira ih obližnja tvrtka Pressglass. Po jedan je završeni osmoškolac želio biti dimnjačar, tapetar i mljekar, ali ništa od toga. Premalo ih je. Istovremeno je 30 poslodavaca iz cijele Hrvatske zvalo da bi stipendirali dimnjačare. Uzalud. Srednja strukovna škola poučava za umjetnička zanimanja, likovnu umjetnost i dizajn, kurikulume poput onoga u zagrebačkoj Školi za primijenjenu umjetnost.
– Mnogi od budućih učenika pripremaju se u sklopu Centra izvrsnosti koji djeluje ovdje u školi. Tu je i radionica zaštitne opreme u kojoj su zaposlene osobe s invaliditetom. Škola isporučuje opremu svim županijskim tvrtkama s uniformiranim dress codom.
