Zamislite hrvatskog turističkog radnika koji ne zna objasniti zašto su Plitvička jezera jedno od najspektakularnijih prirodnih čuda Europe. Ako je suditi prema predloženom strukovnom kurikulumu za stjecanje kvalifikacije turistički tehničar/tehničarka destinacije, upravo bi takva mogla biti budućnost hrvatskog turizma. Naime, za autore spomenutog dokumenta turistička geografija je nepotreban luksuz. Turistički radnici će, valjda intuitivno znati kako predstaviti Hrvatsku kao zemlju s više od tisuću otoka, bez ikakvog razumijevanja prirodno-geografskih procesa koji su oblikovali naše priobalje.
Turistička geografija odlazi u povijest. U zemlji turističkih radnika, izgleda, nema mjesta za Turističku geografiju. Trenutačno, geografi u turističkim školama rade kao strukovni nastavnici, a učenici završne radove pišu iz Turističke geografije. Za upise u srednje turističke škole boduje se Geografija. Može li kvalitetan turistički radnik obavljati svoj posao bez poznavanja Turističke geografije? S obzirom na složenost suvremenog turizma, odgovor bi trebao biti jasan – Geografija je ne samo korisna nego i neophodna.
Turistička geografija imala bi veće šanse za opstanak da su radne skupine koje su radile na reformi imale priliku za suradnju. Naime, radna skupina koja je izradila strukovni kurikulum za stjecanje kvalifikacije Turistički tehničar/ka destinacije nije bila u kontaktu s radnom skupinom za izradu kurikuluma Geografije. Kao rezultat toga, predložen je samo jedan modul koji djelomično i nestručno uključuje ishode iz područja Turističke geografije. Ti ishodi su nepotpuni i nedovoljno obuhvatni, što predstavlja značajan pad geografskih sadržaja u usporedbi s dosadašnjim obrazovnim programima, u kojima je Turistička geografija bila prepoznata kao jedan od ključnih strukovnih predmeta.
Ironija u svemu ovome je da upravo geografsko znanje čini razliku između prosječnog turističkog radnika i onoga koji može pružiti nezaboravno iskustvo gostu. Turizam je neraskidivo povezan s prostorom. Turistička destinacija nije samo mjesto na karti; ona je kompleksan spoj prirodnih resursa, kulturnih znamenitosti, povijesti i socioekonomskih faktora. Razumijevanje geografskih obilježja destinacije omogućuje turističkom radniku ne samo da precizno odgovori na potrebe gostiju nego i da razvije dublju svijest o održivom upravljanju resursima.
Što je s geografijom u sektoru ekonomije i trgovine? Do sada se u ekonomskim školama geografija učila sve četiri godine, a ubuduće samo u završnom razredu. Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih objavila je smjernice za primjenu strukovnih kurikula u kojima nema modula Geografije u struci koje je izradila radna skupina iz Geografije, a kojima su predviđeni sadržaji iz područja ekonomske geografije kao obavezni modul u prva tri razreda zanimanja Referent za poslovnu ekonomiju. Radne skupine nisu bile koordinirane, pa nisu ni mogle znati da jedna drugoj ulaze u teren.
Uvođenje reformi koje sustavno umanjuju značaj općeg znanja, a posebice geografije, dugoročno će oslabiti konkurentnost hrvatskih radnika. Učimo li mlade ljude da budu samo izvršitelji bez kritičkog razmišljanja i širokog pogleda na svijet, izlažemo ih riziku da budu zamjenjivi u svijetu rada koji zahtijeva fleksibilnost, interdisciplinarna znanja i sposobnost prilagodbe. Na kraju, nije pitanje samo geografije. Ovo je pitanje cjelovitosti obrazovanja i njegove uloge u društvu. Obrazovanje (pogotovo u zemlji u kojoj 70 % srednjoškolaca pohađa strukovne smjerove) ne smije biti puko pripremanje za posao – ono je ključ formiranja cjelovitih, kompetentnih i odgovornih građana. Reforma strukovnog obrazovanja trebala bi težiti stvaranju stručnjaka koji će ne samo raditi nego i razumjeti, čuvati i unapređivati ono što im je povjereno. Hrvatska zaslužuje turističke i ekonomske radnike koji će s ponosom predstavljati zemlju, ali i promišljati o njenom održivom razvoju. Bez znanja, to neće biti moguće.
Ivica Borić, prof. savjetnik
