Turistička i ugostiteljska škola Dubrovnik već drugu godinu provodi eksperimentalni program modularne nastave na razini 4.2 Kuharski tehničar.
Kao koncept, modularna nastava trebala bi donijeti dosta pozitivnih stvari u nastavi strukovnih škola, no najavljeno frontalno uvođenje u školskoj godini 2025./26. dolazi na jedan prilično nepripremljeni sustav, a naknadne promjene koje se nesuvislo i neplanski donose doprinose tome da je shvaćena kao prijetnja (poput naknadnog smanjenja norme općeg stranog jezika kad su već izrađeni strukovni moduli, što je nedopustivo).
Novi kurikuli donose osuvremenjene sadržaje, povezane ishode u modulima i logičniji slijed učenja, a aktivno učenje, učenje temeljeno na radu koje je bliže današnjim generacijama, zamjenjuje frontalnu nastavu. Naravno da nisam upoznat sa svim kurikulima, ali donekle mogu govoriti za kurikule u sektoru Turizam i ugostiteljstvo. Oni su u eksperimentalnoj fazi, primjećujemo neke nedostatke i sigurno je da će određene izmjene biti potrebne.
Modularna nastava zahtijeva veću suradnju nastavnika u pripremi i izvođenju nastave, a sadržaji se sagledavaju s više gledišta (nastavnici različitih struka predaju sadržaje u istim modulima, a moguća je i tandemska nastava).
Planiranje istih modula u prvoj godini učenja u podsektoru omogućuje horizontalnu prohodnost (predmeti i moduli u prvoj godini podsektora su isti za sve smjerove), a četverogodišnji programi vertikalnu prohodnost.
No, provedba modularne nastave već u eksperimentalnoj fazi školama stvara organizacijske probleme, posebno onima koje rade u dvije smjene i raspolažu ograničenim prostornim kapacitetima. Modularna nastava povećava obujam posla, posebno u pripremnoj fazi izvođenja nastave, tako da ukupna satnica od 40 sati svakako podcjenjuje ukupan tjedni rad nastavnika.
Modularna nastava bazira se na aktivnom učenju i projektnoj nastavi, što iziskuje puno veću suradnju, koordinaciju i planiranje unutar kolektiva, ali i s vanjskim dionicima. Učenje temeljeno na radu moguće je provoditi u školi i kod poslodavaca, ali samo u vremenu trajanja modula, odnosno do kraja nastavne godine. Konkretno, to za turističke i ugostiteljske škole znači da više nema tzv „ljetne prakse“ kad bi učenici bili upućivani kod poslodavaca i mentora u poduzeću i gdje bi u stvarnom poslovnom okruženju učili kroz rad. Sad je određeno da mentori u poduzeću više u biti nemaju nikakvu ulogu nego se ta praksa izvodi kao nastava koju vodi nastavnik. To znači da, ako bi željeli da učenici imaju učenje temeljeno na radu u ljetnim mjesecima, nastavnici nemaju godišnji odmor nego su u nastavi s učenicima. Naravno da ni jedan ugostiteljski objekt u tom razdoblju neće primiti cijeli ili pola razreda u svoju kuhinju, restoran, recepciju jer su im učenici (posebno nižih razreda) i nastavnici tada samo smetnja i opterećenje. Potrebno je uvažiti specifičnosti pojedinih struka jer trenutačna „univerzalna“ metodologija izrade strukovnih kurikuluma to ne uzima u obzir, kao što je vidljivo u ovom primjeru. Za vjerovati je da će se u budućnosti, zbog tog razloga, učenje temeljeno na radu organizirati u školskim praktikumima, što može predstavljati dodatan problem školama koje nemaju dovoljno opremljene praktikume ili zbog sezonalnosti ovise o ljetnoj suradnji s gospodarstvenicima.
Isto tako, Ministarstvo i osnivači škola moraju biti spremni na povećane troškove obrazovanja po modelu modularne nastave jer je takva nastava u izvođenju skuplja. Potrebna je prilagodba školskih prostora pojedinim modulima i aktivnostima, osiguranje specifične opreme, digitalizacija prostora škole, povećanje broja stručnih suradnika, a posebno bi se trebali povećati troškovi potrošnih materijala koji su potrebni za učenje temeljeno na radu. Činjenica je i da će se za kvalitetno funkcioniranje modularnog sustava nastave škole čim prije trebati prilagoditi za rad u jednoj smjeni.
Veliki problem bit će zaduženja nastavnika koja se više ne baziraju na tjednom, nego godišnjem zaduženju. Moduli započinju i završavaju u različitim terminima tijekom nastavne godine, nastava je pojedinih modula intenzivna u kratkom vremenu pa su i opterećenja nastavnika tijekom nastavne godine nejednaka. Moduli bi trebali biti izvođeni logičkim slijedom, pa neki moduli moraju prethoditi drugima. Npr. većina kurikula ima modul Zaštita na radu koji se mora izvoditi odmah na početku nastavne godine. Oni koji taj modul mogu predavati trebali bi to raditi u svim razredima u isto vrijeme, a drugi dio godine nastavno opterećenje bi bilo minimalno. Takvo što je neizvodivo bez angažiranja novih nastavnika, za koje u drugom dijelu godine ne bi bilo potrebe. Većina škola ima usporedne razrede u istim smjerovima, neke module je moguće izvoditi u različito vrijeme (npr. Kuharski tehničar – jedan razred u prvom polugodištu ima modul Juhe, u drugom Hladna predjela, a usporedni razred mogao bi imati obratno), no za neke module to ne bi bilo izvodivo (spomenuti Zaštita na radu ili Higijensko-sanitarni uvjeti, koji moraju prethoditi svim modulima koji se baziraju na učenju temeljenom na radu).
Neki ishodi u strukovnim modulima mogu biti povjereni nastavnicima općeobrazovnih predmeta koji ovom reformom gube svoje satnice. No to ovisi o dobroj volji ravnatelja i složnosti nastavnika. Npr. u kurikulu Kuharskog tehničara postoji modul Higijena i ekologija. Kurikulom moje škole određeno je da će ishode u tom modulu predavati kuhar, ekonomist, prehrambeni tehnolog i biolog. No, druga škola može odrediti da će sve ishode u modulu predavati biolog, a neka druga kuhar (sukladno kadrovskim uvjetima u Standardu kvalifikacije). Stoga je odgovornost brige o satnici nastavnika koji gube sate u rukama ravnatelja. Isto tako, moramo biti svjesni da će bez obzira na te mogućnosti dio naših kolega svakako ostati bez dijela satnice.
Sindikat bi morao voditi računa o maksimalnom tjednom zaduženju nastavnika prilikom izrade novog Pravilnika o normi, koji će uvažiti modularnu nastavu i godišnje zaduženje.
Škole koje rade u dvije smjene u tome će imati najviše problema i vrlo je vjerojatno da se raspored neće moći organizirati bez da nastavnici često rade dvokratno.
Posao satničara postaje jedan od najzahtjevnijih i trebat će ga dodatno vrednovati, raspored se stalno mijenja zbog izmjene modula. Naša škola ima tek dva razreda u eksperimentalnoj provedbi i organizacija rasporeda je već izniman izazov. Kad svih trideset razreda bude radilo po tom principu u dvije smjene, uz dijeljenje razreda u grupe, izborne module, učenje temeljeno na radu u praktikumima i kod poslodavaca, te niz drugih izazova, sastavljanje suvislog rasporeda bit će nemoguća misija.
Vrednovanje ishoda učenja trebalo bi se provoditi kroz projektnu nastavu u kojima sudjeluje više nastavnika, što zahtijeva puno veću koordinaciju i vremenski angažman nastavnika i vanjskih dionika. Prilagodba rada prema modulima zahtijeva promjenu radnih navika, a potrebno je i osposobljavanje za interdisciplinarni pristup učenju i vrednovanju.
Činjenica je da učenici strukovnih škola kroz nove kurikule gube dio općeobrazovnih sadržaja, što će neke smjerove učiniti manje atraktivnima za učenike osnovnih škola pri upisima. S druge strane, propisali su se isti kurikuli općeobrazovnih predmeta za sve trogodišnje i sve četverogodišnje programe. Razlog tome je da učenici razine 4.2 budu ravnopravni učenicima gimnazija na državnoj maturi za tri obvezna predmeta.
Na primjeru Kuharskog tehničara znači da ti učenici imaju vrlo sličan kurikul tih predmeta kao učenici gimnazije, što je tim učenicima stvorilo velik problem u savladavanju predviđenih ishoda.
Na temelju zadanih općeobrazovnih predmeta, radne skupine stvarale su strukovne kurikule, pa se npr. za Kuharskog tehničara moralo dodati module koji se tiču Matematike u struci (npr. normativi, kalkulacije cijena jela i napitaka i sl.), što znači da naši kuhari skoro imaju više matematike nego gimnazijalci. Isto tako se radilo sa stranim jezikom u struci.
I što se sad dogodilo? Zbog nekog razloga (vjerojatno što su neki općeobrazovni predmeti vraćeni u obvezne predmete), smanjuje se linearno za sve smjerove broj sati obveznog stranog jezika s 3 na 2. Tako turistički smjerovi uče isti broj sati stranog jezika kao neki smjerovi gdje jezik nije toliko bitan. Iako u osnovi takva rješenja za strukovne škole nisu loša jer se omogućava da se opći jezik kombinira s modulima jezika u struci, potpuno je neodgovorno raditi takve izmjene općeobrazovnih predmeta kad su strukovni kurikuli usvojeni, a posebno je neodgovorno smanjivati broj nastavnih sati kojih je za neke struke i sada premalo. Da je u vrijeme izrade kurikula tako bio postavljen raspored općeobrazovnih predmeta, onda bi autori kurikula osmislili za svaki sektor strukovne module jezika u struci. Nisu sve struke iste i u nekima je strani jezik temelj kompetencija koje poslodavci traže i nastava od 2 sata tjedno je nedovoljna.
Taj bi model trebalo primijeniti i na kurikul Matematike, koji je sada na razini 4.2 podređen državnoj maturi, no ne na ovaj način da se preko noći ukidaju nastavni sati bez nuđenja alternative strukovnih modula (npr. moduli Gospodarske matematike).
Odgovor na stotine komentara na kurikul engleskog jezika u e-savjetovanju je manje-više isti i na tragu je ovog što sam ja napisao:
U najvećem broju važećih nastavnih planova i programa satnica stranog jezika je 2 sata tjedno u sva četiri razreda, a samo u pojedinim sektorima satnica je veća.
Predložena satnica stranih jezika u većini novih strukovnih kurikula odgovara postojećoj satnici, a tamo gdje pojedina kvalifikacija zahtijeva veće jezične kompetencije uvedeni su moduli stranog jezika u strukovnom dijelu kurikula.
Moduli omogućuju učenicima stjecanje specifičnih jezičnih kompetencija povezanih s njihovom strukom, bilo da se radi o jeziku struke, poslovnom jeziku ili komunikacijskim vještinama, a oni dodatno mogu biti integrirani i u kurikulu ustanove kao izborni ili fakultativni moduli.
No, ostaje činjenica da se to napravilo naknadno, poslije izrade strukovnog dijela kurikula, i da svi kurikuli nemaju strukovne module „jezika struke“.
Još jedna činjenica zabrinjava, a to je odnos ASOO-a i MZOS-a, pa i ta neusklađenost između strukovnih i općeobrazovnih modula i predmeta je sigurno jednim dijelom rezultat te loše koordinacije.
Prema ASOO-u, čiji je ovo projekt, sve izgleda vrlo izvodivo i sve se može. No, prije uvođenja modularne nastave nužno će biti službeno tumačenje MZOS-a o svim dvojbenim stavkama koje se tiču obveza i prava zaposlenika kao što je tandemska nastava, točnije isplata satnice za 2 ili više nastavnika uključenih u izvođenje nastavnog sata. I naravno, modularna nastava mora biti uvažena i čitav niz nejasnoća objašnjen u svim zakonima i pravilnicima koji se tiču strukovnog obrazovanja, od Pravilnika o normi, Pravilnika o ocjenjivanju i vrednovanju, Pravilnika o izradbi i obrani završnog rada, Pravilnika o školovanju učenika s teškoćama.. itd.
Nikša Grabovac, voditelj stručnog vijeća ekonomske skupine predmeta
Regionalni centar kompetentnosti u turizmu i ugostiteljstvu Dubrovnik
