O nastavku štrajka u školama, rezultatu referenduma među učiteljima i profesorima te Vladinim ponudama bilo je riječi u emisiji Hrvatskog radija “U mreži Prvog“. Gosti urednice Jasmine Popović bili su pomoćnik ministrice znanosti i obrazovanja Stipe Mamić te predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Branimir Mihalinec.
Ponudu Vlade odbilo više od 90 posto članstva
Mihalinec je potvrdio kako od danas kreće frontalni štrajk u svim školama. Moramo požuriti proces budući Vlada ignorira pregovore. Tome pridonose i rezultati izjašnjavanja o ponudi Vlade koja je odbijena u postotku većem od 90 posto. Vlada će, dodao je – morati naći vremena da pregovara jer to više neće biti situacija koja će biti lako popravljiva.
Stipe Mamić kazao je da Mihalinec iznosi neistine. Zaključili smo TKU i granske KU u našem sektoru, pa smo pregovarali čak i o koeficijentima, što se inače ne radi. Imali smo mirenje tijekom kojeg smo ponudili 2+2, odnosno 4 posto kumulativno kroz dodatak. Sindikati su to glatko odbili i nisu to dali na referendum. A to je ono što oni ustvari traže, kazao je Mamić. Njega je to, kaže iznenadilo. Vladi je potom, dodaje – jedino preostalo da ide s horizontalnim povećanjem plaća.
Mamić: Povećanje ne dobijaju nekakvi uhljebi
– Treba objasniti tko to dobiva jer se govori da dobijaju nekakvi uhljebi. Javne službe imaju 180 tisuća zaposlenih od kojih se polovica odnosi na obrazovanje. 65 tisuća se odnosi na zdravstvo, a 25 tisuća je u sektoru socijale i kulture. Sektor državnih službi obuhvaća samo 23 tisuće zaposlenih u policiji, carini, vojski i ministarstva. Svi su ljudi te plaće zaslužili. Pristup sindikata nije se pokazao partnerskim i kompromisnim. Sve ovo gledamo kao ucjenu, kazao je Mamić.
Odgovornost užeg kabineta Vlade i premijera
– I danas možemo pregovarati. Vrtimo se u krug. Gospodin Mamić nas opet vraća na početak. Upravo ovakve izjave ljude motiviraju da nastave sa borbom za svoje dostojanstvo. U javnim službama više nisu sve jednaki. Visoka stručna sprema je unutar javnih službi najpodcjenjenija. Tražili smo ispravljanje našeg zaostajanja – za visinu koeficijenta za 6,11%. Bili smo otvoreni za pregovore o dinamici, kazao je Mihalinec. Za takav stav kazao je odgovoran je uži kabinet Vlade, a prema tome i premijer, dodao je.
– Vlada je već krenula u zastrašivanje. Nećemo vam platiti, pa ispada da ne morate to odraditi. Tko onda brine o učenicima?, upitao je Mihalinec. Naravno da će se morati odraditi, jer nitko nema pravo učenicima dati ono što im treba. Onda to treba platiti kao prekovremeni rad koji vrijedi 50 posto više, a ako je subota onda i još 25 posto više, smatra. Dodao je kako time Vlada sema sebi radi još veću štetu, a prosvjetare motivira na nastavak štrajka.
Mamić: Nije logično pričati o povredi dostojanstva dok plaće rastu 20-tak posto
– Nevjerojatno je da se ovakve izjave iznose u javnost. ‘Ako nam neće platiti, mi nećemo odraditi’. Pa to je pravo djeteta. Tko je taj tko može reći. Teza da će Vlada morati platiti više naprosto ne stoji. Postoji institut ustavne kategorije prava na štrajk, ali u Zakonu o radu postoji i odredba da poslodavac odlučuje o tome hoće li štrajk platiti. Ono što je svima jasno jest da će se morati platiti. Činjenica je da je veliki odaziv na štrajk, međutim – retorika sindikalnih čelnika o dostojanstvu u trenutku kad plaće rastu 20-tak posto nije logično. Prosjećna plaća u RH je 6.500 kn, a u obrazovanju za VSS je 7.292 kn, kaže Stipe Mamić.
Pravi ili krivi graf
Potom je pozvao na prezentaciju prema kojoj je jedino koeficijent učitelja i nastavnika od 2001. rastao, dok su u cijeloj priči najgore prošli tajnici i računovođe. Branimir Mihalinec mu je odgovorio da pokazuje krivi graf. Mamić je kazao kako nije problem u koeficijentu: “U ovome trenutku teško je odgovoriti na pitanje je li medijalna plaća dovoljna. Naravno da će svi reći da to nije dovoljno za lagodan život, ali ako gledate na sitauaciju u Hrvatskoj – plaća je iznad prosječne. Mamić je dodao kako u Hrvatskoj djeca u prvih osam godina imaju obvezne nastave 13,3 sata tjedno preračunato u puni sat. U Europi imaju 21,6. Postavlja se pitanje kako ćemo to promijeniti, da bi naša djeca imala jednake šanse kao djeca u Europi, kazao je.
