(Detaljan pregled svih izmjena i dopuna donosimo u tekstu Prikaz izmjena i dopuna Zakona o radu po člancima.)
Dana 16. prosinca 2022. godine u Saboru RH usvojen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu. Predmetne izmjene i dopune Zakona o radu stupaju na snagu 1. siječnja 2023., osim odredaba koje reguliraju rad putem digitalnih platformi koje na snagu stupaju godinu kasnije, 1. siječnja 2024. godine.
Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ušao je u saborsku proceduru 29. rujna 2022. godine. Nastavno na sustavan rad unutar tripartitne radne skupine za izradu Zakona (od rujna 2020,), Matica hrvatskih sindikata uputila je svoje primjedbe i prijedloge i na Nacrt prijedloga Zakona te ih, između ostalih, dostavila i svim klubovima zastupnika u Hrvatskome saboru.
Predstavnici Matice po tom su pitanju sudjelovali i na sjednici saborskog Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo te na dva okrugla stola održana u Hrvatskome saboru. Sredinom studenoga 2022. održan je sastanak Radne skupine na kojem su raspravljane primjedbe, prijedlozi i mišljenja upućena od strane saborskih zastupnika u prvom čitanju, kao i dodatni prijedlozi i primjedbe sindikalnih središnjica.
Tragom navedenog, Ministarstvo rada izradilo je i socijalnim partnerima na očitovanje dostavilo tekst Konačnog prijedloga Zakona, a koji je početkom prosinca upućen u Hrvatski sabor u drugo čitanje. Navedenim izmjenama i dopunama, u prvom redu se u važeći Zakon o radu implementiraju Direktiva (EU) 2019/1152 o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima u Europskoj uniji i Direktiva (EU) 2019/1158 o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi, dok se ostali dio izmjena i dopuna odnosi na provedbu ciljeva utvrđenih Nacionalnom razvojnom strategijom do 2030. godine, Nacionalnim planom za rad, zaštitu na radu i zapošljavanje za razdoblje od 2021. do 2027. godine te Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021.-2026., na koje se Vlada RH obvezala usvajanjem navedenih dokumenata.
Osnovna pitanja koja se uređuju predmetnim izmjenama i dopunama Zakona o radu su: ugovor o radu na određeno vrijeme, uvjeti rada radnika koji rade na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, oblik i obvezni sadržaj ugovora o radu, ugovor o radu za stalne sezonske poslove, rad na izdvojenom mjestu rada, upućivanje radnika u inozemstvo, dodatan rad za drugog poslodavca, veća razina zaštite djece i maloljetnika u području rada, uvjeti rada radnika koji rade u nepunom radnom vremenu, prava radnika koji ostvaruju rodiljna i roditeljska prava, rad putem agencija za privremeno zapošljavanje, probni rad i osposobljavanje radnika, radno vrijeme, plaćeni i neplaćeni dopust, pravo radnika na odsutnost s posla zbog hitnih razloga, definiranje plaće i njenih sastavnih dijelova, sudska zaštita prava iz radnog odnosa i teret dokazivanja u radnim sporovima, zaštita dostojanstva radnika, obveza obavješćivanja radničkog vijeća, jačanje sindikalnog djelovanja kroz propisivanje odredbi koje uspostavljaju ravnotežu između financijskih obveza članova sindikata koji su pregovarali o kolektivnom ugovoru i ugovorenih prava iz kolektivnog ugovora koja konzumiraju svi radnici, dostava kolektivnih ugovora nadležnom tijelu, rad putem digitalnih radnih platformi i prekršajne odredbe.
O svim drugim prijedlozima za dodatne izmjene Zakona o radu, kojih ima puno, i na strani sindikata, i na strani poslodavaca, razgovori se nastavljaju u idućoj godini.
Posebno treba istaknuti nove odredbe Zakona o radu koje donose rješenje za dugogodišnji problem članova sindikata u odnosu na nečlanove vezano uz korištenje prava ugovorenih u kolektivnim ugovorima. Navedenim odredbama, koje također stupaju na snagu 1. siječnja 2023. godine, omogućava se sindikatima da prava koja nisu propisana Zakonom o radu, odnosno materijalna prava (primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa – jubilarna nagrada, božićnica, regres, otpremnina zbog odlaska u mirovinu i sl.) mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti u većem opsegu za članove sindikata koji su pregovarali o kolektivnom ugovoru, uz ograničenje vezano za razliku u visini tih prava (maksimalno dvostruki iznos prosječne godišnje sindikalne članarine sindikata koji su pregovarali o kolektivnom ugovoru).
