Trenutno je u proceduri donošenja Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama koji će se odnositi na skoro sve od gotovo 250 000 radnika u javnim i državnim službama.
Jedna od odredbi je uvođenje ocjenjivanja uspješnosti rada radnika pa sukladno tome i mogućnost ostvarivanja dodatka na učinkovitost (povećanja plaće) svakom radniku svake ustanove u javnoj i državnoj službi.
I upravo je odredba o ocjenjivanju uspješnosti izazvala zabrinutost nastavnika u zbornicama kao da se radi samo o vrednovanju rada nastavnika, a ne i tajnika, računovođa, domara, pedagoga, odgajatelja, kuhara kao i svih ostalih u državnim i javnim službama. Vjerojatno zato jer je nastavnicima proces vrednovanja i ocjenjivanja (učenika) sastavni dio posla, a kriteriji ocjenjivanja su temelj pravednosti i objektivnosti u osjetljivom poslu ocjenjivanja.
Ocjenjivanje učinkovitosti rada je samo „drvo od kojeg se ne vidi šuma“.
Ono što je našem Sindikatu sljedećih mjeseci prioritet je donošenje uredbe o koeficijentima za javne službe pa smo uputili Ministru zahtjev za održavanje sastanka tu temu. Tek će se donošenjem uredbe vidjeti položaj zaposlenika obrazovanja u sustavu javnih i državnih službi i to na najmjerljiviji mogući način: kroz koeficijente plaća.
I zato, manje su važne priče da će samo oni „podobni, poslušni, bliski ravnatelju, bez vlastite autonomije“ moći ostvariti 30 % veću plaću kada je to ionako praktično gotovo nemoguće. Još se ni ne naslućuju kriteriji ocjenjivanja jer pravilnici kojima će se definirati ova materija bit će doneseni tek naknadno, pa ostvarivanje ovog dodatka nećemo gledati tako skoro, a Sindikat će imati mogućnost reagiranja i o tome ćemo vas informirati.
Ono što se zna, da bi bilo koji radnik po ovoj osnovi dobio 30 % povećanja plaće, treba biti među 5 % najbolje ocjenjenih svaku godinu za redom i to ne 5, ne 10, već nevjerojatnih 20 godina za redom svake od tih 20 godina. U međuvremenu će se u školama (ali i u drugim ustanovama u javnim i državnim službama) izmijeniti bar 4 mandata ravnatelja. Da bi se smanjila potencijalna samovolja ravnatelja, svaki radnik nezadovoljan ocjenom moći će se žaliti povjerenstvu koje se imenuje na početku svake godine, a sindikalni povjerenik u školi je uvijek član tog povjerenstva koji će ako se radi o stvarnoj šteti nanesenoj članu o tome izvijestiti Sindikat.
I dok se neki bave manje važnim stvarima podsjećamo da fokus treba biti na uredbi o koeficijentima u javnim službama. Bit će to prilika da Vlada/MZO kroz prijedlog uredbe definira svoje stajalište prema obrazovanju u Republici Hrvatskoj. Jesmo li opet negdje na začelju ili će obrazovanje dobiti status koje svojom važnošću za rast i razvoj društva zaslužuje?
