Poštovani članovi NSZSŠH,
Često zaprimamo upite zaposlenika strukovnih škola u kojima izražavaju svoju zabrinutost s najavama uvođenja modularne nastave i, za sada, poprilično nejasnim statusom općeobrazovnih predmeta koji za posljedicu može imati pojavu većeg broja organizacijskih viškova (po ovom pitanju već smo održali sastanke i u ASOO-u i u MZO-u o čemu smo Vas izvještavali).
S druge strane, u svojim medijskim istupima, ministar Fuchs često komunicira potrebu povećanja broja gimnazijskih obrazovnih programa nauštrb strukovnih programa što opet dovodi do viškova zaposlenika u strukovnim školama.
Trenutno od ukupnog broja srednjoškolaca, oko 30% ih je gimnazijalaca, a strukovnjaka oko 70%. U Europi je, prema navodima ministra Fuchsa, taj omjer oko 50%:50% , dok je cilj Ministarstva da se u skoro vrijeme poveća broj učenika u gimnazijskim programima na 35%.
Argumentacija kojom se potkrjepljuje potreba povećanje učenika u gimnazijama jest da dio strukovnjaka nastavlja daljnje školovanje, ali je značajno veći postotak njihovog odustajanja od školovanja na fakultetima zbog „nedostatnih kompetencija stečenih u strukovnim školama“.
No, je li to baš tako i što se može učiniti kako bi se dijelu učenika strukovnih škola gimnazijski programi učinili privlačnijima?
Srednje škole u Hrvatskoj, ovisno o vrsti obrazovnog programa, dijele se na gimnazije, strukovne i umjetničke škole. Na stranici Ministarstva stoje kratke smjernice tih programa: „Gimnazije će vas pripremiti za nastavak obrazovanja, strukovne škole osposobiti za uključivanje na tržište rada ili vam pružiti mogućnost nastavka obrazovanja, a umjetničke škole omogućiti stjecanje znanja, razvoj vještina, sposobnosti i kreativnosti u različitim umjetničkim područjima.“
Isto tako, kada se govori o vrstama gimnazija na stranici MZO-a stoji popis vrsta gimnazijskih programa, a to su: opća gimnazija, jezična, klasična, prirodoslovno-matematička, prirodoslovna i strukovna gimnazija – eksperimentalni program (zdravstvena, tehnička, ekonomska, turistička, agro gimnazija i gimnazija održivog razvoja).
I ništa od navedenog ne bi bilo sporno da se još 2019. godine nije odustalo od daljnjeg upisa učenika u strukovne gimnazije i to s obrazloženjem predlagača: „… zaključak je kako su programi strukovnih gimnazija relevantni za nastavak obrazovanja, što se i očekuje od gimnazijskih programa, ali ne i za uključivanje u tržište rada s obzirom na to da se procjenjuje kako se njima ne stječe dovoljno posebnih strukovnih kompetencija za rad“.
Dakle, strukovne gimnazije su dobre gimnazije za nastavak školovanja, ali ne i za rad nakon završene srednje škole. Niti jedan gimnazijalac završetkom gimnazijskog programa ne stječe dovoljno vještina i kompetencija za rad nakon završene srednje škole, bez obzira o kojem se gimnazijskom programu radilo pa tako nisu mogli biti ni gimnazijalci strukovnih gimnazija. Cilj gimnazijskih programa i jest priprema za nastavak školovanja.
Procjena je bila da „svrha i koncept“ strukovnih gimnazija „nije bio dovoljno jasan“?! Naravno da nije kada se ovim gimnazijskim programima htjelo dati najbolje od gimnazijskih, ali i najbolje od strukovnih škola, što je ipak bilo preveliko očekivanje za bilo koji program pa tako i za programe strukovnih gimnazija.
Sve je stvar perspektive. Lako je uočiti da učenici koji odlučuju upisati jezičnu gimnaziju imaju sklonost učenju stranih jezika koje uče pojačano u odnosu na svoje vršnjake. Očekivano je da učenik koji upiše zdravstvenu gimnaziju želi uz gimnazijski program stjecati pojačana znanja u području zdravstva, učenici ekonomskih gimnazija u području ekonomije itd.
Nikada neće svi učenici strukovnih škola ići na fakultete, što uostalom i nije primarna svrha strukovnih škola već će najveći dio njih nakon srednje škole svoje mjesto tražiti na radnim mjestima širom Hrvatske, a dio će se okušati i u poduzetničkim vodama. Sve učenike strukovnih škola nastavnici potiču da pristupe polaganju ispita državne mature ukoliko u nekom trenutku odluče nastaviti školovanje (možda nam zato i rezultati ispita državne mature nisu tako spektakularni). Ali, ovdje ne govorimo o tim učenicima.
Ovdje je prije svega riječ o učenicima strukovnih škola koji bi nastavili svoje daljnje obrazovanje i tijekom srednjoškolskog školovanja dodatno istraživali ekonomiju, zdravstvo, poljoprivredu, tehnike i tehnologije što će im omogućiti lakše školovanje na fakultetima… Ponuda trenutnih gimnazijskih programa nije namijenjena tim učenicima. Njima su bile namijenjene strukovne gimnazije kojih smo se lako odrekli. Zanimljivo je da se ukidanjem eksperimentalnih strukovnih gimnazija nije povećao broj upisanih učenika u ostale gimnazije, štoviše povećao se broj učenika u strukovnim školama.
Što će se tek dogoditi ukoliko MZO ograniči upise u dio strukovnih škola sa željom da se učenici upišu u postojeće gimnazijske programe? Sigurno ćemo imati nezadovoljstvo učenika i roditelja jer se učenici neće upisati u željeni program, a kao posljedica toga bit će dvojba tih učenika hoće li se upisati u neželjene strukovne škole ili neželjene gimnazije.
Vrijeme je i prilika da se s novih pozicija promotre efekti eksperimenta uvođenja strukovnih gimnazija. Želimo više gimnazijalaca, a ne damo učenicima koji naginju „praktičnim“ vještinama stjecanje kompetencija u gimnazijskim programima koji ih zanimaju. U strukovnim školama već postoji stručni kadar za izvođenje tih programa. Podsjećamo da isti fakulteti obrazuju nastavnike općeobrazovnih predmeta i za gimnazijske i za strukovne programe, a uvođenjem modularne nastave, po svemu sudeći, dio tih nastavnika imat će smanjenu normu.
Vraćanje strukovnih gimnazija kao dopunu postojećim gimnazijskim programima priliku je za poboljšanje obrazovnog sustava Hrvatske koji će u konačnici biti na dobrobit svim građanima Hrvatske koju ne bismo smjeli propustiti. Učenici koji po svojim afinitetima naginju strukovlju, dok istovremeno teže fakultetskom obrazovanju, zaslužuju i imaju pravo na pružanje istih prilika i istih mogućnosti kao i ostali polaznici gimnazijskih programa.
Naš Sindikat je uvijek djelovao proaktivno pa će, i sukladno tome, zatražiti sastanak u MZO kako bismo tamo, gdje se odluke donose, prezentirali svoje viđenje prilika za unaprjeđenje i strukovnog i gimnazijskog sustava srednjih škola u Republici Hrvatskoj.
Srdačan sindikalni pozdrav svima,
Nada Lovrić,
Predsjednica NSZSŠH
