Svi smo pod teškim pritiscima. Moramo izdržati pritiske, od medija do nekih skupina, koje se protive i najmanjim mjerama, pa do toga da bi netko uopće zatvorio sve škole na godinu dana. Nemam nikakvih političkih ambicija držati škole otvorenima ili zatvorenima, ali da osobno vidim da postoje neke opasnosti, sigurno ne bih dozvolio da moji unuci idu u školu.
Piiše: M. Lilek
U tjednu za nama Radovan Fuchs je (ovim riječima) ponovno branio škole od zatvaranja na nacionalnoj razini, opcije koju od listopada zagovaraju pojedinci i udruženja liječnika. Fuchsov je stav od početka isti: “škole zatvaramo posljednje”, uz odvezane ruke svakoj županiji da u bilo kojem trenutku donese odluku o prelasku na online nastavu ili kombinaciju nastave uživo i na daljinu.
“Zašto me pritišću da zatvorim škole, kad oni (župani, nap.a.) mogu zatvoriti svoje kad hoće”, pitao je u neformalnom razgovoru ministar nakon ovotjednog mitinga sa županima.
Sedam je županija donijelo odluku o privremenom zatvaranju srednjih škola. Prema podacima ministarstva, od 400 srednjih škola njih 110 je u ovome trenutku na online nastavi. Ukupno je u osnovnim i srednjim školama oko 2000 covid pozitivnih učenika (oko 0,5 posto), a šest puta više njih pod mjerom izolacije.
Covid, prema navodima ministarstva, ima oko 760 zaposlenika škola, što je ravnateljima prilično visoka prepreka u dnevnoj organizaciji nastave: osim covidom zaraženih nastavnika, veći je broj njih na bolovanju ili radu od kuće, što zbog vlastitih boljki i terapija, što zbog zaštite covid rizičnih ukućana. Zbog deficita struke, škole u ovoj situaciji sve teže dolaze do zamjene za nastavnike na bolovanju, a ravnatelji priznaju da se boje zaraze kod kolega zdravstveno rizičnih skupina.
Problem zapošljavanja školskih spremačica i dalje je prisutan, a u slučaju proboja virusa u taj kadar, škola se automatski zatvara.
– Prije će završiti pandemija nego što će se osigurati zapošljavanje ljudi koji su nužni u školama. Nije istina da nema transmisije u školama. Svaki dan sve je veći broj učitelja zaraženih covidom na radnom mjestu, tvrdi predsjednica Sindikata učitelja Sanja Šprem.
Ipak, u školama (pa ni u sindikatima) većinski nisu za opciju zatvaranja škola zbog jasnog razloga: proljetna online nastava nije im u nimalo u ugodnom sjećanju.
Marijan Posarić, ravnatelj Osnovne škole Ante Kovačića iz Zlatara, opisuje kako je to izgledalo u njegovoj kući. Supruga mu je, naime, učiteljica informatike:
– Supruga je cijele dane bila za računalom, ujutro od 7.30 pa do ponoći, nerijetko i do pola dva u noći. I tako svaki dan, svetke i petke, vikende. Na proljeće je imala više od 900 poruka učenika. I nijedna nije ostala neodgovorena. Kako neću odgovoriti djetetu i pohvaliti ga, kaže, kad mi ono pošalje zadaću u pola dva u noći na subotu. Usto je odrađivala i razredničke poslove – svakodnevni razgovori s roditeljima, poruke… Pa briga o tabletima, kad se pokvare. Bilo je dana kada smo se posvađali jer se to više nije moglo izdržati. Vjerujem da je tako bilo i roditeljima s djecom, posebice onima s više djece, sublimira ravnatelj.
Prema njegovom mišljenju, online nastava dolazi u obzir jedino na kraći rok, ostalo je sve iscrpljujuće, i upitan je učinak takve vrste poučavanja. Iskustvo mu je pokazalo kako je najteže razrednoj nastavi, jer oni na raspolaganju imaju uglavnom Viber i WhatsApp, što baš i nije pogodno za transfer nastavnih sadržaja.
– Oduševili su me neki stariji kolege, koji su dotad bježali od digitalije k’o vrag od tamjana, ali su, praktički kao početnici, pokazali kreativnost, usudio bih se reći i inovativnost u radu s tim digitalnim alatima. Izrađivali su prezentacije, snimali filmiće i prosljeđivali ih učenicima u virtualnim učionicama na Yammeru. Odrađeno je nekoliko sati i preko Zooma, ali odustali smo od toga jer sva djeca nemaju jednake tehničke uvjete, opisuje.
Iako Ministarstvo navodi kako se na tjednoj bazi snimi više od 200 lekcija, koje pokrivaju više od 400 sati učioničke nastave, pa je dosad objavljeno preko 3300 videolekcija, a u digitalne obrazovne sadržaje plan je do kraja godine uložiti preko četiri milijuna kuna, u školama ističu kako im i dalje nedostaje – oprema. Priznaju kako dio nastavnika nije vičan tehnologijama, kod kuće nemaju vlastitu opremu, ili je zastarjela.
– U prvom krugu opremanja nastavnika prijenosnim računalima dobili smo ih 19, a učiteljsko vijeće broji 60 ljudi. Drugi dio opreme još nije došao, dakle, trećina nastavnika ima računala. Ponekad su očekivanja roditelja iznad mogućnosti učitelja. Roditelji očekuju da organiziramo online nastavu uživo, što je djeci moguće, a učiteljima iz objektivnih i subjektivnih razloga nije. Dok ne dobijemo opremu, imat ćemo probleme, kaže Krešimir Supanc, ravnatelj zagrebačke Osnovne škole Jure Kaštelana.
Neujednačena kvaliteta
Posljedica je neujednačenost kvalitete online nastave, ne samo od škole do škole, već izvedbe od učitelja do učitelja. Dok jedni uspijevaju održavati tempo prijenosa nastave na daljinu u realnom vremenu i prema redovnom rasporedu, maksimalno se posvećuju poslu u kojem, kažu, u prosjeku provode barem 50 posto više vremena no prije zbog održavanja nastave za učenike uživo, a potom i za one u izolaciji; drugi svojim đacima umjesto šest školskih sati dnevno, nude različite oblike “javljanja” u dnevnom trajanju od dva sata. Ili učenike drže sporadično na tabletima tijekom čitavog dana. Javljaju se, naravno, i problemi s “pucanjem” mreže.
I tu se otvara pitanje: u posljednje tri godine u digitalizaciju škola uloženo je blizu dvije milijarde kuna, zašto se onda online nastava u nizu škola pokazala toliko slabašnim supstitutom nastave uživo? Jedan od odgovora koje nude u školama jest: nedostaje opreme, a kasni i isporuka druge pošiljke od 26 tisuća laptopa za nastavnike.
U sklopu kurikularne reforme osigurano je, naime, gotovo dvije milijarde kuna iz proračuna i većim dijelom fondova EU za edukaciju (famozni Loomen i uživo), opremu za učenike, nastavnike i digitalne udžbenike. U jesen prošle godine nastavnicima je isporučeno 26.350 laptopa (vrijednost 98,59 milijuna kuna), a prema riječima bivše ministrice Blaženke Divjak, ostatak od 26.755 trebao je stići ove jeseni.
Na upit kada slijedi isporuka drugog dijela opreme za nastavnike te što poduzimaju kako bi se barem donekle ujednačila provedba online nastave, u Ministarstvu obrazovanja odgovaraju kako “nastoje osigurati jednaku kvalitetu provođenja online nastave, od pripreme videolekcija, preko opreme za učenike i učitelje, do edukacija”. Najavljuju da će nastavnicima stići preostala pošiljka prijenosnih računala krajem ove, najkasnije početkom iduće godine.
– Smatramo da su se ove školske godine škole, učitelji i nastavnici u određenoj mjeri bolje pripremili za izvođenje online nastave. Unatoč tome, svjesni smo da online nastava ne može zamijeniti nastavu “licem u lice” u učionici, koja dokazano pozitivno utječe na socijalno i psihičko zdravlje djece, a pogotovo adolescenata. To su potvrdila brojna istraživanja, odgovaraju u Ministarstvu.
Dodaju da je tijekom rujna i listopada CARNet održao webinare o provođenju nastave u virtualnom okruženju i kombiniranom modelu nastave u učionici i na daljinu. Ukupno je održano osam webinara na kojima je, navode, sudjelovao 9321 korisnik, a i uskladili su tempo obrade nastave u razredu s programom Škola na trećem, što proljetos nije bio slučaj.
U ukupnoj cifri za digitalizaciju je i oko 200 tisuća tableta za učenike, a vrijednost opreme za učenike, nastavnike i stručne suradnike je oko 500 milijuna kuna. Bivša ministrica, za čijeg se mandata počelo s digitalizacijom, sada spominje problem, odnosno potrebu za kvalitetnijom opremom.
– Što se tiče organizacije online nastave, u smislu istodobne nastave uživo i prijenosa za one u samoizolaciji, ona je upitna iz dva razloga. Prvi je da je oprema za izvođenje trebala biti kvalitetnija i dostupna u svim učionicama, a drugi da bi tako jako preopteretili mrežu. Zato smo dali upute da sve škole u proljeće ne izvode u realnom vremenu nastavu uživo, već da se svaka škola odluči za online nastavu na određenoj online platformi, kako ne bismo zbunjivali učenike i otežavali nastavnicima. Pitanje je što je od ljeta dosad napravljeno, a sigurna sam da se sve moglo bolje pripremiti nego što je bilo u proljeće, kada je pandemija iznenadila cijeli svijet, kaže Divjak.
Prema riječima bivšeg ministra Vedrana Mornara, realizacija online nastave može biti problem, iako realno ne bi trebala biti, uz adekvatnu pripremu. – Točno je da je tzv. “face to face” nastava (F2F) najkvalitetniji oblik nastave, ali ne treba zaboraviti da mi, barem na fakultetima, nismo imali F2F, nego M2M nastavu – “mask to mask”, uza sve verbalne i neverbalne komunikacijske probleme koje maska donosi – učenik ili student ne vidi profesorovo lice i obratno, teško se razumijemo međusobno.
Zato mislim da održavanje nastave uz pomoć današnje tehnologije na daljinu nije ništa lošije, a može biti čak i kvalitetnije nego takva M2M nastava, ako nastavnik doista predaje sinkrono. Nema nikakve razlike, osim medija kojim putuju glas i slika, a učenici i studenti ne opterećuju javni prijevoz koji je sigurno također faktor rizika.
Bivša ministrica prosvjete Ljilja Vokić naglašava kako za prilagodbu na online nastavu treba određeni period navikavanja. – Jedna mi je učiteljica priznala da će napustiti školu ako će se ići na online nastavu. Svaka priprema za rad u razredu zahtjevan je posao, ali ovo je poseban napor, i nije jednostavno organizirati nastavu na daljinu. Prema mojem mišljenju, nastavnici se dobro nose u ovoj situaciji, kaže Vokić.
Bili ili ne danas svjesni problema s online nastavom, troje bivših ministara slaže se u jednome: zbog rastućeg broja zaraženih, srednje škole bi trebale prijeći na online. Prema mišljenju Divjak, već su trebale.
– Moj je stav da su od 2. studenoga svi fakulteti i srednje škole, izuzev praktične nastave, koja se ne može izvoditi online, trebali prijeći na online nastavu, jer je već tada bio vidljiv strmi porast broja zaraženih, a tako su postupile i nama susjedne države Slovenija, Austrija i Mađarska. Vidjelo se da se kapaciteti bolnica brzo popunjavaju, i s online nastavom trebalo je početi na barem tri tjedna, kako bi se ublažio prijenos virusa. Bilo je vremena sve pripremiti te da se znaju rokovi, dinamika i uvjeti koji se trebaju osigurati.
Druga je stvar što tijekom ljeta i ranu jesen nije bilo pripreme, u smislu kvalitetne edukacije nastavnika i ravnatelja te provjere kapaciteta sustava, kaže B. Divjak, prema čijem mišljenju, nedostaju kriteriji na nacionalnoj razini kojim bi se propisali uvjeti pod kojima se prelazi na nastavu na daljinu. Primjerice, navodi, ako je u školama više od 10 posto zaraženih nastavnika ili više od tri posto učenika, prekida se kontaktna nastava, ili ako je lokalna tjedna incidencija viša od 250.
Predugo se čekalo
Da je sada na mjestu ministra, i Mornar bi posezao za zatvaranjem. Vrtića ne, vjerojatno ni nižih razreda osnovnih škola, da roditelji mogu na posao, a o višim razredima osnovnih dalo bi se razgovarati. Srednje škole, kao i fakultete, svakako bi zatvorio, kaže.
– Predugo se čekalo sa svim mjerama. Srednjoškolci i studenti prirodno se najviše druže, i među njima bi moralo biti više potencijalnih prenositelja virusa nego među starijom populacijom. Pri donošenju mjera prije svega bi trebalo misliti na izravne posljedice za gospodarstvo. Sigurno je da zatvaranje trgovina ili kafića, a na kraju, ako se zaraza na vrijeme ne zauzda, i proizvodnje, donosi veće probleme državnom proračunu nego zatvaranje škola i fakulteta na nekoliko tjedana. Škole i fakulteti imaju kakvo-takvo rješenje u online nastavi, ali proizvodnja, osim softvera, teško se može raditi na daljinu, kaže Mornar.
Ljilja Vokić ne bi zatvarala osnovne škole, no srednje bi. – Osnovne škole ne bih zatvarala jer su one više-manje kvartovske, i dijete dolazi u školu pješice. Srednje škole bih zatvorila, možda ne u manjim mjestima, u kojima učenici žive blizu škola i ne koriste javni prijevoz. Moram priznati da sam mislila kako će upravo srednje škole biti rasadišta zaraze, no sada se pokazuje, prema podacima Ministarstva, da one to nisu. Pričekala bih još možda tjedan dana, pa vjerojatno zatvorila srednje škole. Srednjoškolcima ipak ne treba roditeljska pomoć, dok osnovcima treba jer, treba biti objektivan, uz dužno poštovanje – ne može majka domaćica kvalitetno pomagati svome djetetu u savladavanju online nastave, govori Vokić.
Bivši ministar Dragan Primorac, očekivano, podupire kolegu Fuchsa, tvrdeći da Ministarstvo radi ispravno, slijedeći rezultate znanstvenih istraživanja.
– Slažem se tu s kolegom Štagljarom, da toliko dugo koliko škole budu mogle održavati nastavu u učionicama pod strogim epidemiološkim uvjetima, da je treba održavati. Niz znanstvenih časopisa ističe da djeca u osnovnoj školi nisu izvorom povećanog rizika od infekcije novim koronavirusom. JAMA Pediatrics ranije je pokazala da su djeca mlađa od 12 godina manje osjetljiva na infekciju SARS-CoV-2 od odraslih, a kolege s Robert Koch Instituta u Berlinu pokazali su da je u djece od 6 do10 godina mogućnost nastanka infekcije SARS-CoV-2 još manja.
S druge strane, Svjetska zdravstvena organizacija ističe kako su otvorene škole važne za mentalno zdravlje djece, ali i za funkcioniranje društva, jer se time roditeljima omogućuje povratak na posao. Sličnog stava je i European Centre for Disease Prevention and Control. Nizozemski institut za javno zdravstvo navodi zanimljivu opservaciju, u kojoj ističe činjenicu da širenje virusa među djecom nije učestalo, kao niti prijenos virusa s djece na odrasle, no da je obrnuti scenarij, prijenosa virusa s odraslih na djecu, čest, nabraja Primorac i zaključuje kako je većina stručnjaka suglasna u jednom: škole su posljednje institucije u društvu koje treba zatvoriti. /jutarnji.hr/
