Ivanka Toma, jutarnji.hr
Plenkovića ne brine štrajk, već na koga je ljuto 700.000 roditelja – birača, na Vladu ili učitelje.
Ivan Violić, telegram.hr
Zašto je ovaj štrajk najuspješniji i najozbiljniji prosvjed u 29 godina neovisne Hrvatske.
_____
Plenkovića ne brine štrajk, već na koga je ljuto 700.000 roditelja – birača, na Vladu ili učitelje
Piše: Ivanka Toma
Premijeru je jako važno da prosvjetari izgube podršku roditelja i javnosti pa stalno ponavlja koliko su rasle plaće
O tome kada i kako će se okončati štrajk prosvjetara ključnu ulogu imat će roditelji. Oni su već sada iscrpljeni, rastrzani i zabrinuti hoće li zbog nadoknade izgubljenih školskih sati djeca morati u školu subotama i hoće li se produljiti školska godina.
Roditelji su ljuti, a ključno je pitanja na koga – na učitelje i profesore koji traže da im Vlada podigne koeficijente, ili na Vladu koja je povećala osnovicu svima u javnom sektoru i tako s istim postotkom počastila i učitelje i uhljebe. Ako se ljutnja i bijes roditelja okrene prema Vladi, učitelji bi mogli profitirati, pri čemu je presudno što smo u izbornoj godini, a roditelji školske djece predstavljaju masu od oko 700.000 birača.
Jedina matematika i pravilo kojim se Vlada (svaka, a ne samo ova Andreja Plenkovića) vodi u izbornoj godini jest broj zadovoljnih birača. Od kada su školski sindikati stavili na stol pitanje plaća, Vlada ga tretira isključivo kroz prizmu zaštite svoga interesa ostanka na vlasti. HNS je deklarativno stao na stranu učitelja, ali samo kako bi pokušali sačuvati miminum političke vjerodostojnosti jer su prebjeg iz oporbe u vlast opravdavali obećanjem da će provesti reformu školstva.
U stvarnosti se HNS-ov odnos prema štrajku prosvjetara sveo na nastojanja da vuk bude sit, a koza cijela. Govorili su o izlasku iz Vlade, a jedva dočekali da HDZ učiteljima obeća bilo što kako bi imali izgovor da zadrže pozicije s kojih sudjeluju u vlasti. Plenkoviću pak fokus nisu učitelji, njihov materijalni status i motiviranost da provode reformu školstva, nego je jedina dilema bila može li (u slučaju izlaska HNS-a) vladati s većinom od svega jednog saborskog zastupnika i treba li ulaziti u rizik prijevremenih izbora.
Plenković je otklonio rizik ranijeg izlaska na parlamentarne izbore, te procijenio kako je odlukom da se svima u državnom i javnom sektoru plaće podignu za 6,12 posto učitelje i profesore istjerao na čistinu. Plenkoviću je iznimno važno da prosvjetari izgube podršku roditelja i šire javnosti i zato je na jučerašnjoj sjednici Vlade po tko zna koji put naglasio da su plaće svima na državnim jaslama u njegovu mandatu povećane za 18,3 posto, a da će učiteljima na kraju 2020. godine plaća iznositi 7660 kuna, što će biti uvećanje za 1301 kunu od rujna 2016.
Ovime, međutim, Plenković samo potvrđuje da obrazovanje nije prioritet njegove Vlade, i da je po tome na istim pozicijama kao i njegov prethodnik Tomislav Karamarko. Nakon parlamentarnih izbora 2016. Karamarko je u Vladu Tihomira Oreškovića na mjesto ministra obrazovanja ustoličio riječkog HDZ-ovca Predraga Šustara. A prvo što je Šustar napravio bilo je zaustavljanje kurikularne reforme. Projekt u kojem je sudjelovalo stotine učitelja, profesora i nastavnika, u koji je bila uložena ogromna energija i trud nije se svidio ultrakonzervativcima i to je bilo dovoljno da ga se sruši.
Bivše vodstvo HDZ-a u tome je učinilo prvi korak, a Karamarkov nasljednik Plenković, unatoč obećanjima, stavio je kurikularnu reformu u drugi plan.
Resor obrazovanja prepustio je HNS-u i ministrici Blaženki Divjak koja se nije proslavila takozvanom Školom za život. Oko 50.000 ljudi koji su 2016. izašli na ulice i zahtijevali da se nastavi kurikularna reforma i djeci osigura kvalitetno obrazovanje ostali su izigrani. A ako Vlada procijeni da je 700.000 roditelja – birača ljuto na učitelje, tako će završiti i štrajk.
_____
Zašto je ovaj štrajk najuspješniji i najozbiljniji prosvjed u 29 godina neovisne Hrvatske
Radi se o prvom organiziranom zahtjevu za redistribucijom društvenog bogatstva
No, štogod mi mislili o štrajkašima, sindikalnim vođama, zahtjevima štrajka, utjecaju štrajka na klince i njihov obrazovni proces, materijalna je činjenica da je štrajk nastavnika uspješan.
ŠTRAJKAŠI SU POKAZALI KOLIKO JE VLADA USTVARI SLABA
Nastavnički štrajk dosad je najveći i najuspješniji štrajk od samog nastanka Republike Hrvatske do danas. Štrajk traje već dulje od mjesec dana. Sindikati imaju skoro stopostotnu potporu članstva da se štrajk nastavi. Vlada nema nikakav odgovor na štrajk, koliko god da se trudila. Nastavnici su prva profesionalna grupa, koja je bilo koju hrvatsku Vladu javno dovela u pat poziciju. Vlada mora osigurati normalno odvijanje školske godine, što Vlada, međutim, očigledno ne može učiniti.
Štrajkaši su pokazali koliko je Vlada Andreja Plenkovića ustvari slaba, kad se toj Vladi netko ozbiljno i organizirano suprotstavi (usput govoreći, štrajk nastavnika velika je pouka za ugostitelje; da su prije tri godine, kad se donosila odluka o povećanju PDV-a na 25 posto, bili zatvorili restorane, vrlo je vjerojatno da taj visoki PDV nikad ne bi bio uveden).
ZNAČAJNA PORUKA, VAŽNIJA OD POLITIČKO SOCIJALNE BORBE
Nastavnički štrajk poučan je i za sve druge velike profesionalne skupine. On pokazuje da Vlada nema odgovor na organizirane akcije protiv njenih odluka i zakona. Utoliko ovaj štrajk ima veliko političko značenje, jer demonstrira da se na politiku u Hrvatskoj može utjecati i izvan uobičajenih, institucionalnih političkih formata, a da se pritom ne koriste retorika, motivi i metode famoznog šatoraškog pokreta, koji je srušio Milanovićevu Vladu i onemogućio Josipovićev drugi mandat.
No, nastavnički štrajk nosi, premda suzdržano, još jednu značajnu poruku, važniju od afirmacije neinstitucionalne političko socijalne borbe. Nastavnički štrajk uživa toliko veliku potporu jer on, vjerojatno posve nesvjesno, predstavlja znak zahtjeva za redistribucijom društvenog bogatstva.
Štrajkaši misle da Hrvatska nije baš tako siromašna kao što se tvrdi (s obzirom na udio sive ekonomije, Hrvatska zaista jest bogatija nego u statistikama; svakako bogatija od Rumunjske i Bugarske s kojima se zadnjih godina uspoređuje).
PRVI ORGANIZIRANI ZAHTJEV ZA REDISTRIBUCIJOM DRUŠTVENOG BOGATSTVA
Štrajkaši vide da državni proračun raste. Štrajkaši vide da se državni i lokalni novac često troši na najrazličitije besmislice, i da se dio državnog, a osobito lokalnog novca svakodnevno krade, bilo da je riječ o gradu Zagrebu, ili o masovnoj korupciji u Slavoniji, o kojoj svakodnevno izvješćuje Drago Hedl. Štrajkaši žele da nešto od tog izgubljenog, krivo potrošenog, ili ukradenog novca završi kod njih.
Riječ je, dakle, o prvom organiziranom zahtjevu za redistribucijom društvenog bogatstva. Sami šefovi sindikata vjerojatno nisu kadri tako artikulirati motive štrajka, no nema nikakve sumnje da će se za nekoliko godina o dugom nastavničkom štrajku govoriti kao o prvom zahtjevu za novom raspodjelom društvenog bogatstva u Hrvatskoj.
Naravno, ovdje se radi o vrlo ograničenoj redistribuciji, jer bi ona trebala vrijediti samo za korisnike državnog proračuna, dok u njoj ne sudjeluje realni sektor, koji svojim radom i kapitalom sve to plaća, a kojem je zaista neophodno suštinsko rasterećenje, umjesto ovih kozmetičkih.
ZATO JE ŠTRAJK TAKO USPJEŠAN, I ZATO TRAJE TOLIKO DUGO
Međutim, redistribucija državnog i društvenog bogatstva definitivno je najvažniji zahtjev vremena u oblikovanju novih, posttrumpovskih , postpopulističkih zapadnih društava. Taj je zahtjev baš svugdje na sceni: od Žutih prsluka u Francuskoj, preko možda samoubilačkog, anakronog ali indikativnog prijedloga Jeremyja Corbina za nacionalizaciju britanske širokopojasne mreže, do borbe za opću zdravstvenu zaštitu u Americi.
Redistribucija državnog i društvenog bogatstva bit će glavna tema modernog Zapada, jednom kad preživimo katastrofalne političke procese koji nam se upravo događaju. A štrajk nastavnika, premda nesvjesno, odražava baš taj imperativ dolazećeg vremena. I zato je tako uspješan, i zato traje toliko dugo.
