Unatoč za sutra dogovorenom krugu mirenja, aktivnosti vezane uz najavljeni štrajk nastavljaju se kao što je bilo i planirano. Povjerenici mogu sve dokumente za organizaciju štrajka pronaći na linku za povjerenike.
____
PORUKA SINDIKATA JAVNIH SLUŽBI NAŠIM RADNICIMA
Drage kolegice i kolege!
Izgubljeno desetljeće
Deset godina je prošlo kako naše plaće ili stagniraju ili ih smanjuju, a i onda kada ih jednom povećaju, kao prošle godine, naprave to samo zato jer ih je na to prisilio sporazum koji smo izborili štrajkom još 2009. godine. No, niti to nisu napravili korektno, u ugovorenoj visini i u roku. Država je izigrala stotine tisuća svojih radnika i svojih građana.
Deset godina je prošlo kako nas uvjeravaju da su restrikcije naših plaća nužne jer će to dovesti do privrednog oporavka. Čekamo taj oporavak cijelo jedno desetljeće. Koliko im desetljeća još treba? Deset godina traje gušenje gospodarstva i nazadovanje cijele naše zemlje pa i nakon ulaska u EU, a u jednoj mjeri i zbog toga.
Desetogodišnje propadanje kojem svjedočimo zapravo je posljedica stiskanja potrošnje te smanjivanja cijene rada. Niti jedno radno mjesto u javnim službama nema danas realnu plaću veću od one koju je imalo 2008. godine, prije krize. Deset godina je politika svih vlada usmjerena na uklanjanje javnog deficita i javnog duga, sukladno briselskom diktatu, uslijed čega je žrtvovan rast proizvodnje i zapošljavanja. Posljedice su dramatične.
Deset godina traje iseljavanje, uslijed čega imamo dvadesetak puta veći gubitak stanovništva nego što smo izgubili ljudi u domovinskom ratu. Što nije uspjelo agresoru, uspjelo je domaćoj politici. Ukratko, deset godina mrcvarenja i zapostavljanja naših života. U idućih deset godina trebamo raditi do 67 godina zato što su mnogi radili samo do 40 godina. Plaćamo cijenu političkog nemorala, inozemnih zahtjeva, neljudskih ideologija i nesposobnih politika.
Smijemo li nešto tražiti
Smijemo li mi očekivati veće plaće ako u zemlji ništa ne ide prema naprijed? Imamo li pravo na to? Oni ekonomisti, i u zemlji i u svijetu, koji nisu na platnom spisku ekstremno bogatih i pohlepnih, znaju da rast plaća u zemlji nije pitanje pravednosti, već je to danas način izlaska iz ekonomskog gliba.
Dakle, ne samo da smijemo očekivati, već veće plaće moramo i tražiti. Samo tako možemo pomoći cijeloj našoj zemlji, sačuvati ljude, naše kadrove u zdravstvu, obrazovanju, znanosti, socijalnoj skrbi, kulturi, a sve njih na korist građana, poduzetnika i same države. Dosad je vođena suprotna politika kresanja javne potrošnje na temelju neoliberalne ideologije koja odgovara moćnima i imućnima, a kojoj su cilj manji porezi i veći profiti. Tako su smanjivani troškovi za vitalne javne službe, zaustavljene su javne investicije.
Na drugoj strani iskazana je proračunska izdašnost, stvorena je povlaštena kasta povlaštenih mirovina, dok su poreznom reformom povećali plaće sebi i najbogatijima za nekoliko tisuća kuna, a istovremeno učitelju, medicinskoj sestri i asistentu tek za 100 do 200 kuna. Kupuju se polovni avioni za obranu prostora u kojem neće biti stanovnika. Nema tih aviona koji ispražnjenu zemlju mogu obraniti. Netko je izgubio kompas i zdravi razum.
Možda je bilo, ali više nema
Možda će netko reći, ako je i bilo, sada novca u proračunu više nema nakon svega što su podijelili sebi i svojima. Vlada će reći da nema više „fiskalnih mogućnosti“. To tvrde uvijek pa i za ovu 2018. godinu u kojoj osnovica nije rasla. Međutim, kada se dogodio Uljanik odmah su se otvorile fiskalne mogućnosti u iznosu od 3 milijarde kuna uslijed čega su odmah ušli u deficit državnog proračuna od 0,5 posto.
Iako EU dopušta deficit do 3 posto, zbog nas Vladi njegovo povećanje očito ne pada na pamet. Uljanik im je doista pravna obaveza, jer su izdali jamstva, ali kada su prema vama imali istu takvu pravnu obavezu, izdali su vas. Ovdje hoćemo istaknuti da kada moraju, onda i mogu stvoriti nove novce. Država to uvijek može, naravno do neke granice. Pristajanjem na naš zahtjev o rastu plaća za prosječno 6-7 posto godišnje taj deficit ne bi bio veći od 1 posto. Vrijedimo li mi toliko malog Vladinog napora? Kroz poreze i PDV, koji plaćamo u trgovinama, vraćamo veći dio naših plaća u proračun. Stoga je stvarni izdatak za proračun puno manji nego što ga Vlada neiskreno iskazuje u javnosti. I na koncu, ne zaboravimo da su proveli poreznu reformu zbog koje je proračun ostao bez 3 milijarde kuna. Jesu li to doista morali prije nego što su izvršili obaveze prema svojim zaposlenicima?
Od nas su im važniji zahtjevi poslodavaca o smanjenju poreza. Naši se poslodavci umjesto okretanju novim idejama, tehnologijama i proizvodima okreću prema državi od koje stalno nešto traže. Valja shvatiti da to svakog puta ide na teret plaća radnika u javnim službama i uvjeta njihovog rada.
Pomognimo im da izađu iz svojih zabluda
Kome još treba dokazivati da je dosadašnja politika, vođena na štetu hrvatskih narodnih interesa, doživjela pravi debakl? Trebaju li nam veći dokazi od stvarnosti i svakodnevice koju živimo? To treba dokazivati onima koji od svojih zabluda i krivih uvjerenja još uvijek nisu progledali i pogledali oko sebe. Onima koji egzodus stanovništva tumače kao mobilnost i kao konačno ostvarenje ciljeva zbog kojih smo ulazili u EU.
Masovno iseljavanje u jednom smjeru nije mobilnost, gospodo iz Vlade. Probudite se. Zar je moguće da ste toliko udaljeni od stvarnosti i ljudi kojima vladate? Vlada, kojoj je vlastito stanovništvo manje važno od inozemnog diktata, neće progledati ako joj ne pomognemo u tome. A pomoći im možemo samo javnim pritiskom.
Zbogom apatijo!
Deset je godina i naše apatije, nevjerice da nešto možemo izmijeniti, deset je godina razočarenja i mirenja sa svime. Jedni zbog toga odlaze iz zemlje, a drugi šute i potiho gunđaju. Međutim, malo njih ima volje za udruženo djelovanje radi promjene stanja. Malo njih vjeruje u moć i uspjeh javnog pritiska.
Živimo u sustavu koji zovemo demokracija. Bitan stup tog sustava su aktivni građani. Kada taj stup popusti, svaka vlast radi što hoće. Bez stalnog narodnog pritiska nije moguća čestita i pravedna vlast. Naše vlade nisu ono što građani od njih očekuju. Za to su svojim činjenjem odgovorni političari na vlasti. S pravom ih krivimo. Međutim, sebe ne krivimo, iako smo i mi itekako odgovorni svojim nečinjenjem. Politika u zapadnim zemljama bolja je od hrvatske politike samo zato što im tamo građani pušu za vratom. Ljudi su spremni na ulicu, demonstracije i štrajk za sve nepravde koje im neka vlast može učiniti. Sindikati imaju problem s isto takvom apatijom među članstvom, jer nismo u stanju uvijek sami bez vaše aktivne podrške učiniti upravo ono što vama treba. Sindikati nisu militarne organizacije da vas mogu na nešto prisiliti. Sve ovisi o vašoj svijesti i razumijevanju ovoga što danas radimo.
Današnji prosvjed
Za početak smo se odlučili za sat vremena okupljanja u podne i proglasili smo jednosatni štrajk upozorenja kako bismo se mogli okupiti na jednom mjestu ispred ustanove te iskazati svoje nezadovoljstvo i slikom ga prenijeti Vladi RH. Na taj način ne samo da pokušavamo testirati mogućnost izlaska iz rezignacije i provjeriti vašu spremnost za dulje i šire akcije, već na taj način šaljemo javnosti i vladi poruku o tome da je najmanje 200 tisuća ljudi nezadovoljno. Nemojte zaboraviti, mi smo birači, a to je jedino kako smo vlasti zanimljivi. Iskoristimo tu moć. Uz okupljanje, organiziramo i široku nacionalnu kampanju pritiska putem promidžbenog djelovanja. Koristimo jumbo plakate i medijsko oglašavanje, što ste već vjerojatno i primijetili. Zasad imamo i potporu većine medija.
Mi u sindikatima planiramo, ovisno o vašoj volji, nastaviti organizirano pritiskati. Organizirali bismo cjelodnevni štrajk za utorak 4. prosinca. Iskoristite tih sat vremena da se o tome dogovorite. Vaš položaj, vaše plaće u velikoj su mjeri sada u vašim rukama. Sindikati su vam pripremili, organizacijski, pregovarački, promidžbeno i pravno, ono što vam je potrebno za vaše djelovanje.
U Hrvatskoj, 28. studenoga 2018.
OSAM SINDIKATA JAVNIH SLUŽBI
Hrvatski liječnički sindikat
Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi
Hrvatski strukovni sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara
Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske
Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja
Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske
Sindikat hrvatskih učitelja Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske
