Protekla godina specifična je uslijed rada u okolnostima epidemije bolesti COVID-19, stoga se i najveći broj pritužbi i problema upućenih Sindikatu odnosio na rad u novonastalim uvjetima – stoji u izvješću predsjednika NSZSŠH Uredu pučke pravobraniteljice RH. Pročitajte izvješće u cijelosti.
Slijedom otvorenog poziva za dostavu informacija, iskustva i zapažanja o stanju ljudskih prava i pojavama diskriminacije u 2020., dostavljamo Vam informacije i zapažanja stečena pri sindikalnim djelatnostima i pružanju usluga pravnog savjetovanja u području rada i zapošljavanja zaposlenicima u javnim službama, djelatnost odgoja i obrazovanja.
Protekla godina specifična je uslijed rada u okolnostima epidemije bolesti COVID-19, stoga se i najveći broj pritužbi i problema odnosio na rad u novonastalim uvjetima. Slijedom navedenog, manji dio pritužbi odnosio se na zaštitu od diskriminacije i probleme koji su se ponavljali prethodnih godina. Unatoč tome neki od problema specifični za rad u javnim službama pojavili su se i protekle godine, kao što je primjerice nedovoljno transparentan postupak zapošljavanja i prilagođavanje, odnosno proizvoljno određivanje natječajnih uvjeta, čime se narušava načelo jednake dostupnosti radnih mjesta u javnim službama. Konkretno za djelatnost odgoja i obrazovanja, Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi utvrđuje se da pravilnik kojim se osigurava jednaka dostupnost javnih službi pod jednakim uvjetima, vrednovanje kandidata, uz sastav posebnog povjerenstva koje sudjeluje u procjeni kandidata, donosi školska ustanova, što ostavlja školskoj ustanovi autonomnost pri uređenja sustava vrednovanja kandidata. Školske ustanove pravilnik donose samostalno, uz suglasnost ureda državne uprave, odnosno Gradskog ureda, čime se otvara pitanje ujednačenosti uvjeta i vrednovanja kandidata pri različitim ustanovama, odnosno različitim županijama. To se pokazalo posebno problematično za radna mjesta za koje zakonom ili drugim propisom nisu utvrđeni uvjeti zapošljavanja, već se oni uređuju isključivo internim aktom ustanove. Tako smo primjerice imali slučaj da se za radno mjesto spremača/spremačice kao uvjet navela cijela knjiga iz etike i čitav niz propisa, koji nisu vezani uz sposobnosti za obavljanje poslova navedenog radnog mjesta.
Drugi problem pri zapošljavanju zaposlenika u sustavu odgoja i obrazovanja, a koji se sustavno ponavlja, jest nepoštivanje granskog kolektivnog ugovora i odbijanje kandidata koji su upućeni kao organizacijski višak s liste viškova, na što se ravnatelji/ravnateljice ustanova i nadležno ministarstvo konstantno upozoravani. Također smo imali slučaj da je ravnatelj kao organizacijski višak iskazao sindikalnog povjerenika i trudnicu, odnosno osobu koja se koristi rodiljnim i roditeljskim pravom, unatoč zaštiti njihovog položaja na razini zakona i granskog kolektivnog ugovora.
U ustanovama odgoja i obrazovanja i dalje se zapošljava na određeno vrijeme protivno odredbi Zakona o radu pa radnici rade na temelju više uzastopnih ugovora o radu bez objektivnog razloga neprekinuto duže od tri godine. Ustanove zbog izostanka suglasnosti za zapošljavanje od strane nadležnog ministarstva u rokovima postupaju protivno Zakonu o radu jer je potreba za zapošljavanjem u ustanovi trajna, pa se kontinuirano zaključuju uzastopni ugovori na 60 dana, bez objektivnog razloga.
Veliki problemi nastaju zbog nepoštivanja Državnog pedagoškog standarda srednjoškolskog sustava odgoja i obrazovanja za koji se tumači da nije propis pa se isti u nekim slučajevima primjenjuje, a u drugima ne. U nadležnosti je prosvjetne inspekcije praćenje primjene pedagoškog standarda, ali se isto ne provodi. Prisutan je problem nezapošljavanja odgovarajućeg broja stručnih suradnika koji rade s djecom s teškoćama u razvoju te nejasno određenje strukture poslova stručnih suradnika.
U sustavu srednjeg školstva pripravnicima je Pravilnikom o polaganju stručnog ispita omogućen manji broj ispitnih rokova nego što je to u sustavu osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja, a i zbog rokova same prijave ispita, realno se ispitu često može pristupiti samo jednom.
Nastavljaju se i upiti zaposlenika za zaštitu dostojanstva. Zaposlenici su osviješteni kako je poslodavac dužan štititi dostojanstvo zaposlenika od postupanja suradnika, no nisu dovoljno informirani da je poslodavac dužan štititi dostojanstvo zaposlenika i od postupanja trećih osoba, odnosno osoba s kojima zaposlenik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova. Daljnji problem je neučinkovito postupanje povjerenika za zaštitu dostojanstva kojeg sukladno Zakonu o radu imenuje poslodavac, što se pokazalo lošim rješenjem jer radnici nemaju povjerenja u tako postavljenu osobu. Veliki broj zaposlenika niti ne zna da bi kod poslodavca trebala biti imenovana takva osoba, niti znaju razliku u nadležnosti osobe za zaštitu dostojanstva i sindikalnog povjerenika. U svakodnevnoj praksi uloga povjerenika za zaštitu dostojanstva je vrlo mala, a radi se postupku koji je od značajne važnosti za daljnje postupanje pri nadležnim tijelima.
Daljnja specifičnost u sustavu odgoja i obrazovanja, a u odnosu na koju primamo upite, jest otežano korištenje godišnjeg odmora zaposlenika nakon povratka s rodiljnog ili roditeljskog dopusta. Prema Zakonu o radu zaposlenici nakon korištenja rodiljnog ili roditeljskog dopusta imaju pravo iskoristiti godišnji odmor po povratku na rad, a najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, odnosno do kraja kalendarske godine u kojoj se vrate na rad. No prema kolektivnim ugovorima za zaposlenike osnovnoškolskih i srednjoškolskih ustanova godišnji odmor u pravilu se podudara s odmorom učenika, kako bi se nesmetano odvijao odgojno-obrazovni proces. Iako iz konstrukcije odredbi kolektivnih ugovora proizlazi da se mogu uvažavati iznimke, poslodavci često ne omogućuju zaposlenicima korištenje barem dijela godišnjeg odmora po povratku na rad, a u susret zaposlenicima izlaze tek nakon zahtjeva sindikalnih povjerenika ili pravne službe sindikata.
U odnosu na rad u specifičnim uvjetima uslijed epidemije COVID-19, iako su odluke o organizaciji rada ustanove dane u nadležnost ravnatelja ustanova omogućavale fleksibilnost i prilagodbu trenutnim epidemiološkim situacijama na pojedinom području, to je s druge strane izazvalo i neujednačena postupanja prema zaposlenicima i njihovim radnim obvezama. Zaposlenicima nekih ustanova omogućeno je da online rad u potpunosti obavljaju od kuće, dok je drugim zaposlenicima s istog područja (a imamo slučajeva i unutar iste zgrade gdje se nalaze dvije ustanove) određeno da dolaze u ustanovu obavljati online rad, iako imaju sva sredstva za rad od kuće i intencija je online nastave smanjenje cirkulacije zaposlenika pri dolasku na posao i na samom radnom mjestu. Postupanja su se razlikovala i pri određivanju radnih obveza zaposlenika u samoizolaciji i vulnerabilnih zaposlenika, pri čemu su neki zaposlenicu koji spadaju u kategoriju zdravstveno izrazito osjetljivih osoba morali dolaziti u ustanovu, dok se drugim vulnerabilnim zaposlenicima omogućavao rad od kuće. Za vulnerabilne zaposlenike u državnoj službi načelno nisu postojale zapreke za odobravanje rada na daljinu kada god je to moguće ( čak i za neke druge bolesti i stanja), a u sustavu odgoja i obrazovanja stav je da vulnerabilni zaposlenici mogu ili raditi u ustanovi ili biti na bolovanju ( iako prema pravilnima struke bolovanje nije moglo biti odobreno).
Organiziranje i provedba online nastave zahtijevalo je i zahtijeva veliki napor zaposlenika, pri čemu su još uvijek otvorena pitanja definiranja radnih obveza zaposlenika, primjerice s učenicima koji su u samoizolaciji ili s vulnerabilnim učenicima koji se školuju od kuće, i pitanje vrednovanja takvog rada. Na svim tim pitanjima sustavno se surađuje s nadležnim ministarstvom, međutim problematika epidemije zahtijeva suradnju i koordinaciju i s drugim sektorima, prvenstveno sektorom zdravstva, što iziskuje vrijeme.
Članovi se nisu obraćali tražeći pomoć i zaštitu na temelju Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, ali su prijavljivali nepravilnosti na temelju Zakona o prosvjetnoj inspekciji. Tako pokrenuti postupci nažalost traju predugo i vrlo često budu okončani bez da nepravilnosti budu utvrđene.
Istekom 2020. godine završilo je javno savjetovanje u svezi izmjena i dopuna Zakona o prosvjetnoj inspekciji, pri čemu su sindikati obrazovanja posebice tražili da se uredi pitanje učestalih, a neosnovanih anonimnih pritužbi, kao i nužna nadležnost postupanja prosvjetne inspekcije u slučajevima kršenja kolektivnih ugovora. Kao pozitivan primjer za završetak 2020. možemo navesti izmjene Ovršnog zakona, kojima su se na inzistiranje našeg Sindikata sindikalne potpore uvrstile u primanja koja su izuzeta od ovrhe i time se proširio krug primanja koje zaposlenicima u financijskim poteškoćama omogućuju dostojanstven život.
PREDSJEDNIK NEZAVISNOG SINDIKATA
ZAPOSLENIH U SREDNJIM ŠKOLAMA HRVATSKE
Branimir Mihalinec, prof.
