Glas nove Hrvatske Naslovnica   |  Kontakt   |  WebMail   |  E-Glasnik   |  Linkovi   |  Sitemap    
NSZSSHNSZSSH
Ured:
+385 1 4855 798
Pravna služba:
+385 1 4851 629
+385 1 4855 723
E-mail:
nszssh@nszssh.hr
  Naslovnica Jos
 
Vijesti  
Aktualno  
Teme, događaji i aktivnosti  
O školstvu iz medija  
Skupovi  
Intervjui  
Reportaže  
Ankete  
Komentari  
Publikacije i izdanja  
  O sindikatu Jos
  Vertikala sindikata obrazovanja Jos
  Gimnazije, strukovne, domovi... Jos
  Zakoni i kolektivni ugovori Jos
  Pravni savjeti Jos
  S.O.S. telefon Jos
  Zanimljivosti Jos
  Galerije Jos
  Sportske igre Jos
  ZA POVJERENIKE Jos
 

Korisničko ime:
Lozinka:

 
 
     

 

Za nacionalno umiranje Milanović i Plenković nude aspirine - 18. kolovoza 2016.

Komentar Vilima Ribića u Jutarnjem listu

Potaknut debatom Milanović - Plenković, primjećujem da hrvatska politika i javnost nisu u stanju fokusirati svoje najvažnije probleme, prepoznati razmjere katastrofe i pronaći rješenja. Nekoliko je sudbinskih pitanja o kojima se ne komunicira na pravi način u predizborno vrijeme, kada je to ne samo demokratski nego i nacionalni imperativ.

Prvenstveno mislim na masovno iseljavanje kvalificiranih ljudi i demografsku depresiju. Međutim, ta dva problema nemaju tretman središnjeg mjesta u javnoj diskusiji, uzbune i mobilizacije u zemlji i izvan nje. Naprotiv, Milanović je u TV debati problem umanjivao, a obojica su protiv nacionalnog umiranja nudili aspirine. Gospodarski kolaps (nezaposlenost, niske plaće, stanje na selu, gubitak dva godišnja BDP-a u jednom desetljeću…) uzrok je obiju katastrofa, no unatoč tome obojica nude istu paradigmu ekonomske politike diktiranu iz Europske komisije putem europskog semestra, a koju odbacuje sve više samosvojnih zemalja u Europi. Primjerice, uspješna Češka vidi maastrichtska ograničavanja deficita kao blokadu svoga rasta i brzog sustizanja standarda bogatih zapadnih zemalja. Rumunjska povećava državne plaće radi rasta potražnje. Poljska i Mađarska oporezuju banke i ukidaju drugi stup. Švedska, Danska i Češka odbijaju uvođenje eura i gubitak monetarne suverenosti.

Kriza je mnoge opametila, ali ne i politiku dviju vodećih hrvatskih stranaka. One se natječu u tome tko će revnije zastupati stare eurokratske recepte. Stavlja nas to u poziciju provincije, ovisne zemlje bez identiteta, u kojoj postoji strah od vlastitih misli i rješenja, više nego od uvezenih.

Stanje u EU nije domaća tema, ono se ne problematizira unatoč sedmogodišnjoj kontinentalnoj što depresiji, što stagnaciji, unatoč jačanju ekstremizma i disolucijskih procesa, krizi eura i eurozone... Kao da se to sve Hrvatsku ne tiče, kao da sami ne trpimo posljedice briselskih zabluda rezanja i stezanja u krizno vrijeme kada pothlađena ekonomija traži suprotno. Kao da nam ne treba odgovor gdje i s kime će se Hrvatska pozicionirati u alternativnim scenarijima europske budućnosti. S obzirom na to da je ekonomske neoliberalne diktate iz Bruxellesa Milanović (odnedavno i socijaldemokrat) slijepo slijedio, toliko uvjereno da je vrijeđao vlastite građane kada su se politici rezanja, iz svojih očaja, odupirali, aOrešković i Marić prihvatili istu manje-više copy paste politiku, jasno je zašto za SDP i HDZ to nije tema. Da je umočenost hrvatske političke klase u briselske zablude toliko duboka vidi se i po Plenkoviću koji o stanju u EU govori bez i jedne kritičke opservacije, kao da se dokazuje pred diplomatskim korom, a ne pred građanima zemlje koji kardinalne promašaje te politike trpe već skoro jedno desetljeće.

S obzirom na to da imamo novi egzodus i gubitak na narodnoj supstanci, daleko veći nego onaj u socijalizmu, nije li vrijeme da Hrvatska postavi pitanje kako EU misli pomoći zaustavljanju izvoza naših dragulja, izbrušenih u hrvatskom obrazovnom sustavu, a financiranih u siromašnoj zemlji na korist bogatih zemalja. Alternativa nije izlazak iz EU, ali jeste neulazak u eurozonu, vraćanje fiskalnog i monetarnog suvereniteta i stvaranje savezništva zemalja slične sudbine unutar sve egoističnije i nestabilnije Europe.

Upozoravanje na vanjske uzroke naših nevolja nikako ne znači da ne postoje i domaći. Međutim, rješavanje potonjih europska politika radikalno je otežala, umjesto da je olakšala. U mazohističkom bavljenju naših reformističkih trubača isključivo našim grijesima ima, naravno, dio istine. Međutim, ti su grijesi stvoreni u ambijentu sveeuropskog poticanja zaduživanja i bankarske pohlepe koju je uvođenje eura oslobodilo. I u tom bordelu grijeh je podijeljen. Nije samo naš. Zbog toga je pogrešno to promatrati kao moralno pitanje, a pogotovo kada za taj grijeh samo jedni plaćaju i kada je, kao što rečeStieglitz, navodno spašavanje zaduženih zemalja bilo zapravo spašavanje njemačkih i francuskih banaka na štetu ekonomskog rasta cijelog kontinenta.

Ključni akteri javnoga života, uslijed inercije vlastitih uvjerenja, nisu problem podigli iznad kruga međusobnog optuživanja u zemlji. Utoliko je nacionalni interes oslabiti stranački duopol i otvoriti prostor za nove ideje jer su problemi daleko veći nego što ih stanje duha u dvjema velikim strankama može apsorbirati. Utoliko odluka HRT-a da ugosti samo dvojicu nije bila produktivna. Profitirao je HRT, ali ne i demokratski život pa su birači uskraćeni za pitanja i odgovore o kojima ovisi ne samo njihova individualna nego i nacionalna egzistencija.

Štoviše, biračima se neznanje prodavalo kao znanje. Primjerice, Milanović, koji je duboko vjerovao u europska neoliberalna rješenja, sada, nakon što je doživio ukazanje i preobratio se u socijaldemokrata, napao je HDZ zbog njemačkog IFO instituta jer je taj navodno pronositelj neoliberalne ideologije. Milanoviću u SDP-u nitko nije objasnio da je njemački IFO institut zagovornik ordoliberalne doktrine, koji zagovara socijalno tržišno gospodarstvo, socijalnu državu i socijalni dijalog više nego Milanović.

Nadalje, on ne zna da je porez na nekretnine, kojem se odupire, posljedica socijaldemokratske politike, koja potiče rad i aktivnost, a penalizira život od rente i imovine. Milanović ne zna niti da devalvacija i deprecijacija nisu omiljene neoliberalne teme. Obrnuto.

Natjecanje obojice oko visine poreznog rasterećenja također upućuje na nastavak neoliberalne politike, uslijed čega je mogući ishod rasterećenje građana od niza socijalnih prava i porasta plaća. Osim toga, obojica ne znaju da porezno rasterećenje ne potiče investicije u vrijeme kada se poduzetnici razdužuju, nego investicije u takvo vrijeme potiče samo zdrava potražnja.

Izostanak promjene ekonomske paradigme, jačanje potražnje i povećanje plaća i socijalnih prava nisu spomenuti, iako su daljnji rast i zaustavljanje iseljavanja ljudi nemogući bez toga, na što nas sve češće upućuju i domaći poduzetnici.

 

ANKETA
Potpisat ću za referendum "67 je previše" zato ...
jer je zaista previše!
jer me rad sa učenicima već sad iscrpljuje!
jer ne želim da moja djeca rade "do kraja"!
jer u mirovini treba malo i uživati!


Pogledaj rezultate
SERVISI
Tumačenja kolektivnih ugovora   
Pogodnosti za članove  
Aplikacije za povjerenike  
Blagajna uzajamne pomoći  
Kako upotrebljavati QR kodove?  
AAI@edu.hr  
Mobilna aplikacija NSZSSH  
Stanogradnja za članove sindikata  
VIDEO