Glas nove Hrvatske Naslovnica   |  Kontakt   |  WebMail   |  E-Glasnik   |  Linkovi   |  Sitemap    
NSZSSHNSZSSH
Ured:
+385 1 4855 798
Pravna služba:
+385 1 4851 629
+385 1 4855 723
E-mail:
nszssh@nszssh.hr
  Naslovnica Jos
 
Vijesti  
Aktualno  
Teme, događaji i aktivnosti  
O školstvu iz medija  
Skupovi  
Intervjui  
Reportaže  
Ankete  
Komentari  
Publikacije i izdanja  
  O sindikatu Jos
  Vertikala sindikata obrazovanja Jos
  Gimnazije, strukovne, domovi... Jos
  Zakoni i kolektivni ugovori Jos
  Pravni savjeti Jos
  S.O.S. telefon Jos
  Zanimljivosti Jos
  Galerije Jos
  Sportske igre Jos
  ZA POVJERENIKE Jos
 

Korisničko ime:
Lozinka:

 
 
     

 

Intervju: Vedran Mornar

Ja ću napisati da tražim 14 milijardi kuna, a ministar Lalovac će reći - evo ti 10. I tada ćemo morati ozbiljno pregovarati

Vedran Mornar, novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta, počeo je pripremati reformu školstva kroz promjenu predmetnih kurikuluma. U protekla dva mjeseca stigao je snimiti situaciju u sustavu.

Kakav je dojam? Je li gore nego što ste očekivali?

- Pojavili su se brojni problemi za koje nisam znao. Na primjer, dočekao me problem Spaladium Arene u Splitu, a zbilja ne znam kako tu ja ili moje ministarstvo možemo pomoći. Ako sudski proces završi nepovoljno, bit će ozbiljnih financijskih posljedica.

To je valjda u sklopu resora ministra sporta.

- Čini mi se da je to čisto gospodarstvo, problem ima najmanje veze sa sportom.

Koji je najveći problem koji ste detektirali?

- Definitivno to što djeca iz škola izlaze bez funkcionalne pismenosti. Nastavnici tvrde da nemaju vremena za praktične vježbe s učenicima. Naravno, kad u biologiji moraju djecu naučiti više novih pojmova nego što se nauči novih riječi iz engleskog jezika.

Otkad ste najavili promjene nastavnih programa, postavljaju se dva ključna pitanja: kako to stići u polovičnom mandatu i otkud novac za reformu?

- Nešto novca nadamo se pribaviti iz fondova Europske unije, iako nije sigurno da se ono što bih najviše volio promijeniti, a to su općeobrazovni predmeti - matematika, hrvatski, strani jezik, fizika, kemija..., može financirati od EU sredstava. Međutim, postoji puno zainteresiranih da sudjeluju u reformi. Mnogo je svjesnih da ovo što danas imamo ne valja i rado bi pomogli. Vjerujem da ćemo tu cijelu reformu bazirati na nastavnicima, a manjim dijelom na akademskoj zajednici. Računam i na njihov entuzijazam i nadam se da će pomoći, iako znaju da neće biti za to naročito plaćeni.

U školama imate i one nastavnike koji su nespremni za nove metode poučavanja i ne zanima ih reforma.

- Da, ima i takvih, ali vjerujem da su u manjini. Ali, pripremit ćemo ih. Zato i nećemo odmah u sve škole s novim sadržajima, već u eksperimentalnu primjenu u one škole koje će se same javiti. Napravit ćemo javni poziv, a potom napraviti ozbiljnu evaluaciju.

Čuli ste za izjavu ravnatelja: “Imam pet pametnih ploča i niti jednog pametnog nastavnika”?

- Ne bih komentirao. Mislim da u školstvu imamo jako pametnih i vrijednih ljudi.

Imate i analizu koja pokazuje da u školama ima i nestručnog kadra, pa engleski jezik primjerice predaje konobar ili komercijalist.

- Za konobara ne znam, ali znam da nešto manje od desetak posto nastavnika matematike, kemije, fizike, biologije, tehničke kulture i informatike imaju završene šarolike studije. To je nešto s čime se treba uhvatiti u koštac.

Tvrdite da u vašem proračunu nema prostora za uštede, a sami ste izjavili da u školama ima tehnološkog viška. Koliko?

- Teško mi je uopće izreći sintagmu tehnološki višak. No, što s nastavnicima u školi koja ima jednog đaka? Mislim da ćemo se složiti da je to neodrživo. Ali opet, gdje je granica održive škole, na pet, deset ili petnaest učenika? Tu treba napraviti razliku između Lastova, na primjer, i nekog zagrebačkog predgrađa. Imamo pravilnik o zbrinjavanju tehnoloških viškova, procedura dakle postoji. Nastavnike koji zbog manjka učenika postaju tehnološki višak pokušat ćemo zbrinuti, ali ako ne ide, tu ne možemo pomoći. Znamo koliko je radnika ostalo bez posla kad je stala proizvodnja. Zato ne možemo zadržati ni poslove nastavnika koji nemaju učenika. Nadam da će tih slučajeva biti malo i da ćemo im kroz reformu i uvođenje devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja pomoći.

Demografija je jasna, broj učenika je u padu.

- Je, jasna je, imamo demografski pad. Godine 2003. dotaknuli smo dno, pa je uslijedio blagi oporavak, no 2013. vraćamo se na situaciju od prije deset godina, s manje od 40 tisuća novorođenih u Hrvatskoj. To je nešto što sigurno ne utječe povoljno na budućnost nastavničke struke.

Imate i 188 ravnatelja s višom stručnom spremom. Hoće li se oni naći na listi tehnološkog viška?

- Zahtjev za visokom stručnom spremom za ravnatelje postoji niz godina i neki su se snašli i osigurali si diplomu. Prema mom mišljenju, svi oni formalno imaju uvjete, jer zakon dopušta da ravnatelj bude tko god ima diplomski sveučilišni studij i uvjete za učitelja. Moramo vidjeti što napraviti s onima koji nisu ispunili taj uvjet. Takvi zasigurno nisu u istoj kategoriji kao ravnatelji koji nisu licencirani, jer to još nisu ni mogli biti.

Što s nastavnicima? Zašto oni nemaju propisan uvjet visoke stručne spreme?

- Tu se ne slažem s dijelom akademske zajednice jer doista mislim da se nastavu tjelesnog odgoja u osnovnoj školi moće izvoditi i s preddiplomskim studijem.

A nastavu matematike?

- Ne mogu shvatiti zašto bi nastavnik matematike u osnovnoj školi morao završiti diplomski studij matematike. To mi se čini previše za razinu matematike koja je potrebna za osnovnu školu. Ovdje je ključno kroz pedagoške kompetencije naučiti kako sve to predstaviti i na prihvatljiv i zabavan način objasniti djeci. Po meni, to se također može za tri godine studija. Za srednju školu, međutim, ipak smatram da bi nastavnici morali imati završen diplomski studij, kao što za predavanje na fakultetu treba doktorat.

Zašto dio prosvjetara ima tu mogućnost da im radni tjedan u nastavi traje 13 pa i manje sati?

- To nije sasvim točno. Propisana norma učitelja predmetne nastave u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima je od 22 do 24 sata, i dopunjava se izvannastavnim sadržajima. Novi pravilnik o normi više i nije baš tako darežljiv, jer se tim drugim sadržajima mogu dopuniti najviše dva sata. Sindikat i nastavnici sigurno se neće složiti da rade malo. Činjenica jest da nije isto sjediti u kancelariji osam sati i isto toliko provesti u razredu sa 30 učenika. U razredu je puno teže raditi. Činjenica jest i da imaju puno nepotrebnog administrativnog posla od kojega bih ih najradije rasteretio. Na primjer, pripreme u kojima pišu što su danas radili, što će sutra raditi... Pripreme koje se prepisuju iz godine u godinu. To za mene nema smisla. Norma je takva kakva jest, kompromis u pregovorima sa sindikatom.

Bojite se pritiska sindikata?

- Zapravo ne. Uspostavili smo korektan odnos. Možemo pregovarati, mi ćemo na jednu stranu, oni onu drugu, ali nadam se da ćemo se naći na sredini.

Sindikat vam je poslao poruku da će vaš prvi test biti u vrijeme donošenja proračuna za 2015. Od novog ministra očekuju da se izbori za veća sredstva. Koliko je to realno?

- Ne znam kako je u ministarstavu obrane, turizma ili zdravlja, ali nakon analize proračuna znanosti, obrazovanja i sporta odgovorno tvrdim da tu više nema mjesta za značajnije uštede. Primjer je dio proračuna za osnovno i srednje obrazovanje, koji iznosi 7 milijardi kuna, a 91 posto je rezerviran za plaće. Ono što nisu plaće, 630 milijuna kuna, od toga je gotovo polovica namijenjena prijevozu učenika u srednju školu, nešto manje prijevozu nastavnika. Investicije su nam zamrle. Za znanost izdvajamo premalo. Imamo 79 milijuna kuna na stavci Zaklade za znanost, i to su jedina sredstva kojima izravno financiramo znanstvene projekte. Zbilja ne vidim gdje možemo naći ozbiljniji novac.

Ne vidite mogućnost za preraspodjelu sredstava unutar postojećeg iznosa?

- Puno nam je toga stavljeno u proračun što zapravo ne spada u znanost, obrazovanje i sport. Mislim da prijevoz učenika u školu, politika poreznih olakšica i sufinanciranje udžbenika nije predmet ovoga ministarstva već Ministarstva socijalne politike i mladih. Financiranje asistenata u nastavi bilo je u domeni Ministarstva socijalne politike i mladih. U svijetu se to često rješava volontiranjem. Mi smo taj posao preuzeli, ali bez novca. I što sad?

Očito je nekad bilo lakše biti ministar, no sami ste se prihvatili tog posla.

- Ne tako davno postojala je uprava za informatiku koja je imala proračun od 300 milijuna kuna, iz čega se financirala informatička oprema škola. Svake godine sveučilištima je otvarano po 300 razvojnih radnih mjesta. Toga više nema! Sigurno je onda bilo malo lakše biti ministar.

(Mirela Lilek, Jutarnji list, rujan 2014.)

 

ANKETA
Rastu li, dakle, plaće u prosvjeti?
Svakako rastu
Malo rastu, malo ne rastu
Ne vidim više novca u svom džepu
Jesen je i lišće pada


Pogledaj rezultate
SERVISI
Tumačenja kolektivnih ugovora   
Pogodnosti za članove  
Aplikacije za povjerenike  
Blagajna uzajamne pomoći  
Kako upotrebljavati QR kodove?  
AAI@edu.hr  
VIDEO