Glas nove Hrvatske Naslovnica   |  Kontakt   |  WebMail   |  E-Glasnik   |  Linkovi   |  Sitemap    
NSZSSHNSZSSH
Ured:
+385 1 4855 798
Pravna služba:
+385 1 4851 629
+385 1 4855 723
E-mail:
nszssh@nszssh.hr
  Naslovnica Jos
 
Vijesti  
Aktualno  
Teme, događaji i aktivnosti  
O školstvu iz medija  
Skupovi  
Intervjui  
Reportaže  
Ankete  
Komentari  
Publikacije i izdanja  
  O sindikatu Jos
  Vertikala sindikata obrazovanja Jos
  Gimnazije, strukovne, domovi... Jos
  Zakoni i kolektivni ugovori Jos
  Pravni savjeti Jos
  S.O.S. telefon Jos
  Zanimljivosti Jos
  Galerije Jos
  Sportske igre Jos
  ZA POVJERENIKE Jos
 

Korisničko ime:
Lozinka:

 
 
     

 

Zašto ulagati u prosvjetu?

Kada vam se učini da se nešto uštedjelo na račun učitelja, pitajte se koliko ta ušteda zapravo košta

Mnoge su profesije nedovoljno zastupljene u medijima, premda imaju goleme probleme – od birokratskih ili poreznih opterećenja do masovnih otkaza i loših uvjeta rada i života. Tekstilci, trgovci, medicinske sestre i tehničari, mali obrtnici i toliki drugi zaslužuju komentare, eseje i feljtone, a ne treba zaboraviti ni novinare. Čak se niti o tim gubitnicima tranzicije, nažalost, ne piše dovoljno. A ako novinari ne smiju ili ne žele opisivati svoje nevolje, jasno je čemu se svi ostali mogu nadati.

Ne umanjujući, dakle, nedaće drugih građana Hrvatske, ipak bih rekao par riječi o nastavnicima u osnovnim školama, jednoj od zanemarenih struka. Kao što znate, svi su oni završili fakultete, a to znači, modernim rječnikom rečeno, da je netko uložio prilične novce u njihovo obrazovanje (recimo oni i njihovi roditelji, a dosta, bogme, i država). No, mnogi se sada pitaju je li ta investicija bila pametna, pa već i stariji učenici postavljaju to pitanje, što je prilično opasno s obzirom da nastavnici moraju biti živuća reklama znanja. Čini mi se da mediji i država jasno poručuju djeci da je onaj koji studira možda pomalo i blesav – još je razumljivo studirati na privatnom fakultetu kojeg je osnovao neki bivši političar, ili politički jatak, ali na prirodoslovno-matematičkim, učiteljskim ili filozofskim fakultetima? Kuku-lele, ajme majko! Sjećam se, dok sam studirao na jednoj takvoj ustanovi, svega je par postotaka mojih anglista odlazilo u prosvjetu, jer se od tamošnjih plaća teško moglo pristojno živjeti. Naravno, rad s djecom nije lagan i nije za svakoga, pa mnogi ne bi to radili ni za kakav novac. Stoga je zapravo među učiteljima, rekao bih, neobično velik postotak zaljubljenika u tu struku. Ima vjerojatno onih kojima novac nije važan, no njih ne može biti baš jako puno, pogotovo ako i sami imaju djecu.

Elementarno znanje na udaru krize

Dakle, problem nije od jučer, ali u novije vrijeme ni sama riječ učitelj u narodu više ne zvuči jako pozitivno, a svi znamo gdje se u krizi najprije reže – u prosvjeti. Premda su iznadprosječno obrazovani, nastavnici u osnovnim školama dobivaju ispodprosječne plaće, čime država jasno govori što misli o važnosti njihovog rada, a k tome ne bih baš rekao da se ulaže dovoljno u materijalnu potporu kvalitetnoj nastavi. Nije svejedno koliko ima u razredu učenika, kao što nije svejedno imaju li samo ploču i kredu, ili su dobro opremljeni. A imaju učitelji još problema – evo, recimo, uvode se promjene u obračunu troškova prijevoza. Mnogi rade u udaljenim mjestima, nemaju autobuse i vlakove na raspolaganju, a troškovi prijevoza će im se obračunavati prema službeno evidentiranim cestama... E pa nekima od tih službenih prometnica, kada padne snijeg, ne mogu proći niti ralice, a kamo li impresivne zvijeri na četiri kotača kakve obično voze naši učitelji. U situaciji smanjenja učiteljskih plaća smanjenje prijevoza nije zanemarivo, a nije zanemariva ni poruka koja se time šalje učiteljima u malim školama, kao ni žiteljima manjih mjesta u kojima se te škole nalaze. Naravno, većina će učitelja reći da je rad s djecom, koliko god znao biti težak, već sam po sebi nenadoknadiva nagrada. Na to računaju i političari, no, bojim se, ni ta valuta nije neuništiva. A mnogi ljudi, čak i oni koji imaju djecu, ne znaju uvijek čemu nam služe učitelji (ili, kad smo već kod toga, odgojitelji u vrtićima), i pitaju se zašto ulagati novac baš tamo, u tu prosvjetu.

Prije svega, čak i u najboljim okolnostima, kada je standard dobar, učitelji pomažu temeljnom uklapanju u društvo i stjecanju znanja a prilično se često bave i djetetom koje kod kuće ne dobiva temeljna znanja o životu. Dakako, učitelji pokušavaju takvom djetetu pružiti naznaku da postoji bolji život, pa ga čak katkada mogu i spasiti ako mu na pravi način pristupe. No, okolnosti su, znamo, daleko od najboljih – nezaposlenim roditeljima valja pridodati one koji rade bez plaće, kao i one koji lagano pucaju pod pritiskom krize, povećanja rada, a smanjenja novca. U takvim situacijama na djeci se najbolje vidi koliko je zapravo teška kriza, na njima se ocrtava sve ono što ne valja u obiteljima. Dakako, što je lošije stanje u društvu, to je gora situacija u sve većem broju obitelji – valjda to ne treba nikom dokazivati.
(Nikica Gilić, t-portal.hr)

 

ANKETA
Za koju ste opciju školskih praznika?
Neka ostanu kakvi su bili i do sada!
Treba ih biti kao i do sada, ali u više dijelova!
Nastavnu godinu treba produžiti!
Nastavnu godinu treba skratiti!


Pogledaj rezultate
SERVISI
Tumačenja kolektivnih ugovora   
Pogodnosti za članove  
Aplikacije za povjerenike  
Blagajna uzajamne pomoći  
Kako upotrebljavati QR kodove?  
AAI@edu.hr  
Mobilna aplikacija NSZSSH  
Stanogradnja za članove sindikata  
VIDEO