Glas nove Hrvatske Naslovnica   |  Kontakt   |  WebMail   |  E-Glasnik   |  Linkovi   |  Sitemap    
NSZSSHNSZSSH
Ured:
+385 1 4855 798
Pravna služba:
+385 1 4851 629
+385 1 4855 723
E-mail:
nszssh@nszssh.hr
  Naslovnica Jos
 
Vijesti  
Aktualno  
Teme, događaji i aktivnosti  
O školstvu iz medija  
Skupovi  
Intervjui  
Reportaže  
Ankete  
Komentari  
Publikacije i izdanja  
  O sindikatu Jos
  Vertikala sindikata obrazovanja Jos
  Gimnazije, strukovne, domovi... Jos
  Zakoni i kolektivni ugovori Jos
  Pravni savjeti Jos
  S.O.S. telefon Jos
  Zanimljivosti Jos
  Galerije Jos
  Sportske igre Jos
  ZA POVJERENIKE Jos
 

Korisničko ime:
Lozinka:

 
 
     

 

OPASNE PRIJETNJE NAŠIM PLAĆAMA - 16. svibnja 2012.

OPASNE PRIJETNJE NAŠIM PLAĆAMA

(Letak za print)

SVIM ČLANOVIMA I ZAPOSLENICIMA U SUSTAVU

Drage kolegice i kolege!

 Nedavno je ministar financija najavio smanjenje plaća u javnom sektoru do kraja godine. U izbornoj kampanji govorili su da neće dirati plaće u javnim službama. Po preuzimanju vlasti nastavili su govoriti isto i još do jučer su se hvalili kako nisu htjeli smanjivati osnovicu i koeficijente, već će uzeti „samo“ regres i božićnicu. Pogledajmo što nam doista mogu pripremiti da bismo znali što mi možemo njima pripremiti. 

OSNOVICA I KOEFICIJENTI. Nije istina da nisu htjeli smanjiti osnovicu i koeficijente. Istina je da ih nisu mogli smanjiti jer nas čuva Dodatak Sporazumu o osnovici koji smo potpisali prije točno tri godine u svibnju 2009. godine (nakon štrajka u obrazovanju i nakon 23 sata neprestanih pregovora). Taj Sporazum ne može se otkazati. Bez njega bi nam svaka vlada s lakoćom rušila osnovicu. Zbog njega je uveden i krizni porez 2009. godine.[1] Taj je Sporazum trn u oku svakoj vladi, ali predstavlja najvrednije što su sindikati obrazovanja i drugih javnih službi do sada napravili. On je vaš pravi dragulj koji moramo očuvati pod svaku cijenu, štrajkom, sudom ili za stolom. Ne samo da nam Sporazum čuva osnovicu u ovom teškom vremenu, ne samo da nam jamči i povrat 6% osnovice po izlasku iz krize, već nam osigurava rast plaća po većim stopama od rasta u privredi u godinama nakon povrata osnovice. Taj zajamčeni porast trajat će sve do 2017. godine, tj. do dostizanja pravedne cijene rada u odnosu na druge sektore u zemlji.

Međutim, ako nam ne mogu smanjiti osnovicu i koeficijente, mogu nam drastično smanjiti ukupni materijalni standard, mogu nam uzeti dodatke na plaću ili pak druga prava iz kolektivnih ugovora.

 DODACI NA PLAĆU. Sindikati su do sada izborili niz dodataka na plaću koje uživaju zaposlenici u srednjoškolskim ustanovama:

  • 4, 8 i 10% na dodatak na staž za 20, 30 i 35 godina staža u službi prema Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama
  • prosvjetni dodaci prema Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, koji je izboren velikim četverodnevnim štrajkom u studenom 2006. godine, a koji se svake godine u kolovozu dodavao na plaću u visini od 2,2% (s ovogodišnjim zadnjim dodatkom to iznosi kumulativno 13,7% dodatka).
  • 3, 5, 7 i 9% uvećanje koeficijenta složenosti za nastavnike i stručne suradnike – prema „Račanovoj“ uredbi iz 2003. godine.

Spomenimo još i 0,5% dodatka po godini staža što nam pripada i prema Zakonu o plaćama i prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za javne službe.

Ako ukinu sve ove dodatke onda bi:

  • svi zaposlenici izgubili prosvjetni dodatak i nešto malo na staž (od 13,7% na više)
  • svi zaposlenici 4, 8,10%
  • nastavnici i stručni suradnici 3,5,7,9%
  • .....

To je najcrnji scenarij. On se ne mora dogoditi odjednom, već se perfidno može otimati jedno po jedno pravo u nekoliko navrata radi ublažavanja ljutnje zaposlenika. No, ako i ne bude tako, već bi dovoljno drastičan udar bio i otimanje dodatka za doktorat.

Otkazivanjem kolektivnih ugovora sva ta prava ostaju Vladi na milost i nemilost. Iako je, za razliku od Sporazuma o osnovici, otkazivanje tih kolektivnih ugovora moguće, ipak nije niti sasvim jednostavno. Postoji mogućnost osporavanja na sudu. Međutim, ako ih i ne otkažu, pustit će da prirodno isteknu. U svakom slučaju, morat ćemo se za kolektivne ugovore boriti i štrajkom, pa vas ovim putem sve pozivamo da se na to spremite. Sindikat vas neće izdati; samo se bojimo da zaposlenici ne izdaju sami sebe. Nije vrijeme za  malodušnost u obrani svojih prava, jer nema nikoga osim Sindikata koji može pokušati spriječiti najavljeni udar. 

 BOŽIĆNICA I REGRES. U ovogodišnjem proračunu nisu predvidjeli sredstva za božićnicu, regres, a niti dio sredstava za prijevoz. Nisu niti otkazali kolektivne ugovore. Nisu još niti započeli pregovore o tome. Dakle, vlast po tom pitanju nastupa neodgovorno i bahato. Ne bude li pregovora i vrijednih kompenzacija, sindikati neće pristati na odricanje od tih prava. Dakle, ne bude li isplaćen regres i ne bude li pregovora o tome, sindikati će vaša prava znati zaštititi na sudu, kao i uvijek do sada. U svemu tome, nažalost, najbolje će proći odvjetnici.

 OSTALA PRAVA. Ostala materijalna prava uz božićnicu, regres i prava na pokriće troškova prijevoza, ugovorena su uz Temeljni kolektivni ugovor (ističe 4. listopada 2013. godine), i Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ( ističe 31. prosinca 2014. godine.) U slučaju otkazivanja oba kolektivna ugovora  dolaze u pitanje i druga prava koja su sindikati ugovorili:

  • naknada za smjenski rad
  • naknada za dvokratni rad
  • jubilarna nagrada i dar za djecu
  • otpremnina pri odlasku u mirovinu
  • plaćeni sistematski pregledi  
  • osiguranje od nesreće na radu
  • pomoć u slučaju smrti i dužeg bolovanja
  • dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada
  • dodatak za rad u otežanim uvjetima
  • pomoć zbog nastanka teške invalidnosti.
  • .....

 OZBILJNOST PRIJETNJE

Ovim putem vas upozoravamo da je prijetnja našem materijalnom standardu više nego stvarna. Upozoravali smo vas na to i prije izbora, jer niti jednog trenutka nismo vjerovali u obećanja većine političkih stranaka pa niti ove pobjedničke opcije. Nismo vjerovali iz dvaju razloga: zato što je u svijetu oko nas stanje veoma loše pa i druge vlade pribjegavaju sličnim rezanjima te zato što znamo ideološke horizonte u kojima se nova vlast kreće (a koji se nikako ne mogu zvati socijaldemokratskima). Vjerujmo u sebe i vjerujmo da možemo održati naša prava, kao što smo ih pregovorima i štrajkom znali izboriti svih ovih godina. 

MZOS Našu poziciju dodatno otežava stanje u MZOS-u, koje se još uvijek bavi unutarnjim ustrojem i povremenim puštanjem u javnost „genijalnih“ ideja. Vrhunac uvrede zdravog razuma su nedavno objavljene smjernice za razvoj obrazovanja, znanosti i tehnologije: uz smanjenje sredstava za plaće za period od slijedeće 3 godine, Jovanović najavljuje povećanje standarda nastavnika.

 NAŠ DOPRINOS KRIZI. Nije istina da javni sektor do sada nije dao doprinos krizi, kako tvrdi Slavko Linić. U javnom sektoru doprinos krizi dale su do sada sve javne službe (obrazovanje, zdravstvo...) državne službe (policija, vojska...) i državna uprava tj. svi korisnici državnog proračuna. Nikakav doprinos krizi unutar javnog sektora nisu dali lokalna uprava i javna poduzeća. Naš pad osnovice od 6% i zamrznute plaće pune tri godine, doprinos je koji samo nesposobne vlasti ne znaju iskoristiti. To je preko 7 milijardi kuna koje smo dali budžetu. Nismo vidjeli da je naše odricanje dalo rezultata. Unatoč tome krupni kapital i njegovi mediji, te manje više i njegova vlast, ne samo da ponavljaju mantru o potrebi rezanja u javnim službama, već, štoviše, gotovo svakodnevno vrijeđaju zaposlenike, ustanove i sindikate. Ono što godinama rade mediji sada punom parom rade Čačić i Linić. U animalnoj borbi za sve ograničenije resurse kapital ne zanimaju ni podaci ni istina ni ljudi.

 DUBOKE PODJELE. Društvena podjela u uvjetima krize tako se sve više zaoštrava i pretvara u jednu sirovu klasnu bitku. Njene žrtve su za sada u našem sustavu asistenti i novaci za koje nema radnih mjesta, a već sutra smo to svi mi, svojim plaćama. Naša odricanja ne odlaze za nova radna mjesta, već odlaze u profite kapitalista, koji ih neće investirati u uvjetima ekonomske krize jer privatni kapital ne preuzima rizike u teškom vremenu. To je razlog zašto nema investicija. Veći profiti, kao posljedica naših manjih plaća, otići će u osobno bogaćenje i štednju najbogatijih, kao što rječito svjedoče ekonomska povijest i sadašnjost.  

Naše daljnje odricanje imalo bi smisla samo ispunjenjem dvaju kriterija: pravednost i izglednost na uspjeh. Dok se ne zahvati u financijski kapital i sve one koji u krizi nisu ništa trpjeli, sindikati nisu skloni daljnjem odricanju. Osim toga, smislenost odricanja je krajnje upitna jer niti ekonomska politika, uklopljena u europski „kalup za propast“, u obliku strogih mjera štednje, nije put koji vodi izlasku iz recesije. To je danas bjelodano jasno na primjeru niza europskih zemalja, ali nažalost ne i domaćoj politici.

 

15. svibnja 2012.

NEZAVISNI SINDIKAT ZAPOSLENIH U SREDNJIM ŠKOLAMA HRVATSKE



[1] Nisu mogli smanjiti plaće za 15% samo nama, iako su baš to htjeli, već su potrebne novce za Proračun tada našli tako da su uveli porez od 4% i 2% za sve zaposlenike u zemlji.

ANKETA
Za koju ste opciju školskih praznika?
Neka ostanu kakvi su bili i do sada!
Treba ih biti kao i do sada, ali u više dijelova!
Nastavnu godinu treba produžiti!
Nastavnu godinu treba skratiti!


Pogledaj rezultate
SERVISI
Tumačenja kolektivnih ugovora   
Pogodnosti za članove  
Aplikacije za povjerenike  
Blagajna uzajamne pomoći  
Kako upotrebljavati QR kodove?  
AAI@edu.hr  
Mobilna aplikacija NSZSSH  
Stanogradnja za članove sindikata  
VIDEO